Piše: Ivan Filipović

Nedavno sam bio u Jaklićima, na mjestu gdje svi dolaze i odakle se sve vidi, na groblju, i gledao Jakliće i prema Draševu.
Zapravo s toga mjesta se najbolje vidi i realnost i fikcija.
Dolazeći do groblja prođeš kroz dobar dio sela užasno lošom cestom i takva je do vrha sela.
Kad prođeš selo onda nastupa fikcija koja vodi do Draševa.
Ta fikcija je razvaljena cesta koja koja po širini može proći pod magistralnu.
Razvaljena i prepuštena sama sebi.
U tu cestu-fikciju je uloženo nepoznat broj milijuna, ja bih i pod cijenu napada rekao oprano, jer tu se radi o velikim mogućnostima pranja, kubici iskopine.
Sama po sebi je ta cesta fikcija, treba cesta u svaku planinu, pa i na Drševo, ali ne takva i ne toliko skupa i nedovršena!!!
Još gore je kad ju usporediš s cestom kojom Jaklićani hodaju svaki dan.
Da je barem dio gore utrošenog, opranog, novca uložen u naseljeno mjesto, danas bi to naseljeno mjesto imalo normalnu cestu i moglo bi se normalno voziti bez ciljanja i nišanjenja.
Ne znam koji je cilj bio te ceste-fikcije, je li to bila predizborna mantra ili čisto pranje novaca ili nešto treće?
Ja mislim da je tu bilo svega po malo.
Međutim, nejasno je kako se nisu nimalo potrudili napraviti cestu kojom se svaki dan hoda, cestu kroz selo?
To je svakodnevnica, tom cestom se hoda i vozi svaku dan, a onom gore tek rijetki.
Evo još jedne potvrde da gdje prestaje logika počinje vlast Rame!!!