Piše: Ivan Filipović

Nedavno sam na temelju kazivanja nekih roditelja napisao priču ” Kako se stvaraju elite u Rami”.
Rečeno mi je kako jedna učiteljica bira sebi djecu u razred po principu ovo hoću ovo neću.
Na molbu tih roditelja sam to napisao.
Međutim, u kasnijem tijeku događaja i kroz razgovore s nekim drugim roditeljima pa i djelatnicima te škole, zapravo sam shvatio da to nije baš tako.
Dakle da nije crno bijeli svijet, zapravo odavno je poznato da svaka medalja ima dvije strane, pa evo, stoga i iz toga razloga ovo i pišem.
Dakle, nije uvijek sve onako kako ti netko ispriča, treba saslušati i drugu stranu.
Ovdje se zapravo po tko zna koji put pokazuje sav taj naš hrvatski jal, ja bih rekao ne samo hrvatski, ali mi smo Hrvati pa se baziram na nas.
Dovoljna je sitnica ili neki osobni razlog ili nešto sasvim nebitno za optužiti pa čak i osuditi nekoga tko nije ni za optužbu ni za osudu.
Eto ovo napisah čisto istine radi.
Čisto sumnjam da će bilo koji tekst pa i ovaj utjecati na nekoga, na prestanak tog jala, ali eto, kao što rekoh, odlučih napisati pa ako spriječi barem jedno ogovaranje bit će dobro.
Nikad u životu nisam pisao ni protiv koga osobno, možda protiv postupaka, a uvijek sam spreman čuti i drugu stranu!!!
Na temelju onoga što čuh ovo i pišem.
Međutim, nešto sam čudno primijetio u ovome.
Koji je razlog što roditelji pa i djeca hoće baš tu učiteljicu?
Činjenica je da ne mogu svi u jedno odjeljenje, a drugo ostaje prazno!??
Možda se odgovor na sve ovo krije baš u ovome pitanju, sumnjam da bi se otimali za nekoga tko ne vrijedi!??
Stoga poručujem onima koji nisu zadovoljni, potražite odgovore na ova pitanja i možda vam bude sve jasnije???
I na kraju ću završiti jednom biblijskom, “tko je bez grijeha neka prvi baci kamen”!!!