Volio bih znati odgovor na dva pitanja, prvo, je li itko ostvario ratne ciljeve i je li cijena previsoka, osim ratnih profitera???

Piše: Ivan Filipović

Dugo sam dvojio hoću li išta napisati o događanjima na današnji dan ratnih godina.
Pošto ja nisam čovjek koji voli šutnju kratko ću reći ono čemu sam svjedočio.
Trenutak u onome vremenu je od susjeda pa i prijatelja napravo neprijatelje koji su se spremni ubijati!!!
Koga god upitaš zašto, svi su se branili, pa tko je napadao!!??
Teško ćemo na ova pitanja naći odgovore koji će zadovoljiti sve stoga ih i ne postavljam.
Reći ću samo nekoliko činjenica.
Prilika je od mene stvorila ratnika, to nije moj životni izbor niti poziv.
Časno i pošteno sam odradio sve što se od mene tražilo.
Ničeg se ne sramim i opet kad bih bilo isto, isto bih učinio!!!
Ne bih ostavio svoj Dom i svoje ognjište na nemilost dušmanima jer ja nisam naučio bježati!!!
Dakle, ovdje se radi o dvije bitke u dvije različite godine.
Jedne sam izravni sudionik, druge nisam.
U toj gdje sam sudjelovao bilo je mrtvih na obje strane.
Meni su dva suborca poginula pored mene, jedan mi je rekao svoje posljednje riječi!!!
Uvijek se s ponosom sjetim njih, i ne samo njih, sjetim se svih poginuli za obranu Doma i ognjišta!!!
Nikad u životu nisam koristio pogrdne riječi za poginule na drugoj strani, oni su ipak samo poginuli!!!
Čitam po raznim portalima razne pogrdne i uvredljive riječi za poginule na drugoj strani, to više govori o onima koji ih pišu nego o onima kome su namijenjene!!!
Ja iskreno žalim za svojim poginulim prijateljima i suborcima i njih se sjećam kad god mogu.
Međutim, ni o poginulima na neprijateljskoj strani ne želim reći ništa loše, dovoljno im je što su poginuli, i njima želim smiraj i pokoj duše jer rat je davno prestao!!!
Siguran sam kako mnogima kao ni meni rat nije bio izbor već nešto što je tu!!!
Stoga, svim poginulima pokoj duši, a živima poruka neka nam to bude OPOMENA!!!