Piše: Ivan Filipović
Kojeg li paradoksa, mi Hrvati kukamo kako su nam, od nastanka ove Hrvatske do danas, na vlasti mahom nehrvati, ili čak i etnički Hrvati koji su politički nehrvati u koaliciji s raznim jugoslavenima, četnicima i ostalim , što je zapravo jednim dijelom i točno.
Međutim, nije nama to nitko nametnuo, dakle, mi Hrvati smo nametnuli sami sebi, zapravo to je naš izbor jer izbori se redovito događaju i na svim izborima se redovito pojavljuju i pobjeđuju takve političke strukture.
Pitanje koje, mislim, tišti mnoge Hrvate je, što se to nama događa?
Jesmo li mi proklet narod koji sebi na vlas bira neprijatelje?
Jesmo li mi mentalno bolestan narod koji ne prepoznaje opasnost i ne razlikuje dobro od zla?
Ili je nešto treće? Što god je sami smo si krivi.
Međutim, ima jedna druga zanimljiva stvar, kako god kod nas Hrvata se događaju ti apsurdi oko izbora i dovođenje na vlast tih antihrvatskih struktura tako se događa i kod ostalih naroda.
Evo primjer Srbija, sad u ovome trenutku Srbiju vode dvoje najradikalnijih likova koji su podrijetlom Hrvati.
Vučićevi su preci Hrvati koji su prešli na pravoslavlje i evo, danas je dogurao do predsjednika Srbije, što milom što silom, drži se već dobar niz godina!!!
Bivša predsjednica Vlade, a sadašnja predsjednica Skupštine, Ana Brnabić, Hrvatica koja je iz samo njoj znanih razloga prestala biti Hrvatica, otišla u Srbiju i evo je već dugi niz godina obnaša razne važne pozicije u Srbiji!!!
Jedan Šešelj koji se smatra najradikalnijim Srbinom u zadnjih 100 godina je također podrijetlom Hrvat, međutim, prelaskom na pravoslavlje postaje jedan od radikalnijih Srba.
Zanimljivo je kod svih ovih nabrojanih likova, ali i mnogih koji nisu nabrojani, dakle, oni koji su podrijetlom Hrvati pa su iz raznih razloga otišli u pravoslavlje pa postali Srbi, danas su najradikalniji.
E sad, pitanje je, je li taj radikalizam dolazi iz potrebe za dokazivanjem kako bi ih prihvatili kao ravnopravne sebi ili je zaista to nešto što im je urođeno?
Zapravo, pitanje je bi li oni bili jednako radikalni da su ostali u svome narodu, da njihovi preci nisu prelazili tamo gdje su prešli, bi li bili ovako radikalni da su ostali Hrvati?
Zanimljiva pitanja, ne znam odgovore.
Drugi primjer su Muslimani u BiH gdje slično.
Na mnoge ključne pozicije koje pripadaju Hrvatima muslimanske politike guraju one koji se izjasne kao Hrvati, a često nemaju ništa hrvatsko u sebi osim želje za potlačiti Hrvate!!!
Neki su po nekim parametrima i pripadnici Hrvata poput Željke Komšića.
Njega je pravio hrvatski jugoslaven u srpkinji četničke genetike, a on se izjasnio kao Hrvat, to sasvim nevažno.
On je u ratu pucao po narodu kojim se izjašnjava.
Ili jedan Zlatko Miletić kojeg je pravio Musliman u Srpkinji ili Srbin u ;Muslimanki, sasvim svejedno, a on se političke potrebe izjasnio kao Hrvat.
Takvih je čitav niz koji mogu biti sve po potrebi.
Jedan Kovačević koji je pokušao u Strazburu dokazati da Hrvat može biti svatko, na sreću pao je.
Jedno im je zajedničko, nitko se od njih ne osjeća Hrvatom, to su samo zbog pozicija koje tako ukradu Hrvatima.
Već desetljećima takvi halah Hrvati popunjavaju mnoga mjesta koja pripadaju Hrvatima, član predsjedništva, domove naroda, veleposlanička mjesta i sve što se popunjava po nacionalnom ključu.
Ima drugo pitanje, je li ti ljudi zaista osjećaju kao Hrvati ili su Hrvati samo kako bi bili na nekoj poziciji koju inače ne bi nikad vidjeli da nisu tako pokvareni?
Ja iskreno mislim da je ovo drugo, jer za mene Hrvat mora živjeti HRVATSTVO.
Ja ne priznajem Hrvata koji ne govori hrvatski jezik, koji ne štiti interese Hrvata.
Kad ovo kažem mislim na Hrvate koji su živjeli u bivšoj državi i to se ne odnosi na davno iseljene Hrvata.
Živjeti u BiH pa i Srbiji, biti na poziciji u ime Hrvata i ne govoriti hrvatski jezik, tu nema hrvatstva, to su Hrvati po potrebi za popunjavanje političkih pozicija.
Zanimljivo, i Srbi i Muslimani, na različite načina, na ključne pozicije dovode Hrvate.
E sad, kakvi su to Hrvati, jesu li to halal Hrvati ili so Hrvati čiji su preci neka promijenili vjeru i naciju pa se danas dokazuju, to je teško objašnjivo.
Ali što god je i kako god je, to je bolest, ali nije to to bolest samo nas Hrvata da antihrvate dovodimo na ključne pozicije, ne, to je izgleda bolest svih naroda na ovim prostorima.
Mi jedino kukamo što su nam na vlasti redovito komunisti, četnici, partizani, ali evo, ni kod drugih nije bolje
Kod nas u BiH je razlika u tome što nam brijniji Muslimani namjerno nameću svoje halal Hrvate čisto iz inata!!!
Kako god, ovo je opasna bolet.
Je li to bbolest ovoga vremena, je li to bolest pojedinaca iz svih vremena, jer nite počelo našim vremenom, to je davno počelo, ili je to puka potrebaza održavanjem na pozicijama pa i pod cijenu odricanja sebe samoga, svoje vjere, svoje nacijesvog iskona?
Ako je , a očito je, to je najopasnija boljka koja ubija i razara ono istinsko tkivo svakog naroda, jer danas za malo vlasti i za malo materijalnoga možeš dobiti i Hrvata i Srbina i Muslimana po potrebi iz redova naroda kojemu ne pripadaju.
Dakle, što god je to je bolesno, to je opasno i mislim da je to ciljano i da to vodi k tim globalnim ciljevima nestanka nacija, vjera, iskona i podređivanju jednom cilju, svijetu globalizma bez nacija i vjera!!!
Kad će svi narodi i sve nacije vjerovati u onoga tko im da materijalno, tko im da mogućnost da lagodno žive bez vele truda, i to će biti njihovi “novi bogovi”!!!
To je najopasnije što se može dogoditi čovječanstvu, a evo, na dobrom je putu da se to i ostvari.