Piše: Ivan Filipović
Pogledah neku večer u Tomislavgradu film o Divi Grabovac, film koji je režirala i producirala i snimila obitelj Perić iz Tomislavgrada.
Svaka im čast na urađenom, imam ja o filmu i nekih sitnih primjedbi, ali o tome neki drugi put, sad ću se bazirati na Ramu.
Dakle, iako je Diva dijete Rame, Rama je vrlo malo učinila za Divu.
Sve što je učinjeno učinio je jedan fratar koji je doveo Ćiru Truhelku koji je iskopavanjem ustanovio da je tu pokopana mlada i lijepa djevojka, što je potkrijepilo usmeno prenošenje priče o Divi Grabovac.
Jedno su vrijeme čak i fratri bili protivnici odlaska na Divin grob, razlog znaju samo oni, a možemo samo nagađati mada mi znamo i razloge!!!
Međutim, Rama je takva, da, skoro zaboravih, jesu jedna skupina Divinih sunarodnjaka prije izvjesnog vremena napravili Divin dom u blizini rodnog doma Dive Grabovac.
Vratimo se na film gdje me se dojmio jedan dio kad je Kopčić beg došao u prosce Luki Grabovcu prositi njegovu kćer Divu za njegova sina Tahir bega.
U uvjeravanju Luke od strane bega kako je taj brak zapravo pogodnost za njih jer su oni tek obični kmetovi koji imaju jedinstvenu priliku pomiješati se “s begovima ” koji su tada bili vlasnici svega pa i života porobljenog naroda, Hrvata i katolika toga vremena i toga prostora.
U tom uvjeravanju u jednom trenutku reče mu beg, Luka, pa svi smo mi isti, usput naglašavajući kako je njegova obitelj s dugom i “časnom” poviješću, ali eto, unatoč svemu on njega uvjerava kako su svi isti.
Onda iz Luke progovara taj ramski, hrvatski, katolički prkos i ponos inat koji mu kaže, ne beže, nismo mi svi isti, nismo mi ni slični, i moja loza nije ništa ni kraća niti manje časna, naprotiv, tvoji su se preci prodali za materijalno, prodali su i dušu i vjeru i naciju, i sve i postali ste to što ste danas, a moji su preci časno branili ono što jesu i mi su danas tu gdje jesmo, takvi kakvi jesmo!!!
Zato beže upamti, mi od onoga trenutka kad su tvoji preci pogazili svoje i prihvatili tuđe, mi više nismo isti niti ćemo biti!!!
Mene se osobno ta Lukina rečenica dojmila, a zapravo to i potvrđuje dobrim dijelom i sadašnjost Rame.
Dakle, nikad nismo bili isti, a što je najgore od svega nismo isti ni mi koji smo ostali u istoj vjeri i istoj naciji.
I onda, a i danas Rama rađa likove poput Kopčića koji se podaju za materijalno i druge pogodnosti, i prodaju sve, gaze po svemu što su bili prije toga!!!
Na našu žalost, i danas je takvih previše u Rami, opet s druge strane na svu sreću sve više takvih napušta Ramu i odlazi.
U isto vrijeme Rama rađa i one poput Luke Grabovca koji su ostali u svojoj vjeri i svojoj naciji i časno branili i obranili svoje, ostali i opstali unatoč skoro pet stoljeća dugoj turskoj okupaciji , ali i kasnijim okupacija Austro-Ugara i Srba.
I danas je Rama podijeljena u tom pogledu, ja se iskreno nadam i vjerujem da nas je puno više poput Luke, ali nažalost, oni drugi su puno moćniji i drže sve ono gdje se odlučuje krćme novci.
Dakle, Rama kao jedan mali lokalitet je takva, nažalost takva je, tako je bilo kroz povijest, danas je tako i to će, nažalost, biti i u budućnosti, jer vremena se mjenjaju, vlastodršci se mijenjaju, ali interes za materijalnim ostaje, kod svih, i okupatora pa i onih izabranih.
Zanimljivo mi je još nešto, opet ću se bazirati na Divu, jedan mikro lokalitet, Zahum, dakle, jedan Zahum je iznjedrio Divu, djevojku koja će živjeti vječno, koja je poginula za čast i obraz, u istom filmu se pojavljuje i Manda, također djevojka sa Zahuma koja se podala begu, tom istom begu koji ju je obljubio, napravio joj dijete i odbacio ju.
Odrekli su je se i roditelji, ostala sama i ponižena i najgori način iskusila begovu podlost!!!
Toj Mandi je Diva dala kruh da preživi ona i to jadno i nedužno kopile, i kad joj je Manda iznijela svoj plan o odlasku u bijeli svijet gdje ju nitko ne zna i gdje njezino dijete neće nitko nazivati turskim kopiletom, Diva joj je dala sve što je vrijedno imala, obiteljsku ogrlicu govoreći joj kako sluti da joj neće trebati.
Diva na svakome koraku pokazuje svaku vrstu veličine koju čovjek može imati, Diva ju ima i pokazuje na svakome koraku i u svakoj prigodi.
Zanimljivo je u ovome svemu, taj mali Zahum je tada, u tome vremenu iznjedrio Divu, Divu koja je životom platila svoju čast, svoj obraz, svoju vjeru i svoju naciju, međutim, u isto vrijeme, taj isti Zahum je iznjedrio i Mandu, Mande je pala, Mande se nije znala sačuvati, ipak je shvatila grijeh, pokajala se i otišla dalje za životom.
Zanimljivo je, taj isti mali Zahum koji je iznjedrio i Divu i Mandu, i danas iznjedrava više Manda nego Diva, ima i danas poneka Diva, možda nemaju priliku pokazati se na način na koji se Diva pokazala i sva sreća što nema, ali je činjenica da i danas postoji Diva koje su spremne učiniti ono što je Diva učinila, ali je također činjenica da je i puno Manda koje će se podati tko prvi naleti pa sutra što bude!!!
Dok sam gledao film to mi je prolazilo kroz glavu i evo sad ga prenosim u javnost.
Zbilja je Rama, u isto vrijeme, i onda i danas, nažalost i u buduće, kolijevka iDiva ali i “manda, i šćepa i maneta pa i kopčića, ipak, nadat je se, Diva je svojim primjerom otišla u vječnost, ona je obilježila Ramu svojim činom kao kao nekoga tko umire za svoje.
Ja se nadam da će i naše i naše generacije i generacije poslije nas imati još mnogo, mnogo Diva koje ne bi trebale imati priliku pokazati se djelom kao Diva Grabovac, ali činjenica da je možda više Manda ne bi trebala ostati neprimjećena i trebala bi nas Ramljake natjerati na duboko razmišljanje nad tom činjenicom!!!