Piše: Ivan Filipović

Evo, sad kad su se slegli dojmovi s Hipodroma, pokušat ću iznijeti svoje dojmove s tog koncerta i mnogo čega oko koncerta.
Dakle, danima da ne kažem mjesecima prije održavanja koncerta stvarane su parole uznemirujućeg sadržaja tipa, koncert ako se i održi bit će nesiguran, bit će krvoprolića, bit će ovoga bit će onoga, dakle jednom riječju, plašio se narod.
Zastrašivalo se hrvatski narod da ne dođe na taj veličanstveni skup.

Na žalost, neki su i nasjeli na te provokacije, neki su i odustali od dolaska.

Plašili su i nas u BiH i diljem svijeta, mnoge nas nije moglo poplašiti, mi smo otišli obiteljski, cijela obitelj, svjesno riskirajući, ako se dogode ta njihova predviđanja da će ta obitelj nestati.
Ali smo vjerovali i u Boga i u Hrvate da se to neće dogoditi.

S aspekta sigurnosti mogu odgovorno tvrditi da je toga dana najsigurnije mjesto na svijetu bio Hipodrom!!!
Tu je bilo više od pola milijuna Hrvata da nitko nikome nije rekao tamo se, da nitko nikoga nije uvrijedio, da nije bilo potrebe za reakcijom policije.

Dakle, to je bilo savršeno, to može samo jaka vjera, čvrsta vjera u Boga i ljude, i to se ostvarilo!!!
Sam dolazak na Hipodrom i odlazak s Hipodroma je fascinantan, to se ne može opisati, ne postoje riječi kojima se to može opisati i dočarati, ne, to se treba doživjeti.

To se samo moglo doživjeti i onaj tko je imao tu čast to doživjeti on točno zna kakvi su osjećaji bili.
Bilo je naporno, hodalo se puno, stajalo se puno, opet se hodalo i sve se to izdržalo.

Bilo je tu i nas stariji ali i omladine pa i djece, naravno, mladosti je to bilo puno lakše, ali i mi smo izdržali.
Na toliku masu ljudi, toliki broj liječničkih intervencija iz zdravstvenih razloga je sitnica, i tu se pokazalo da je te ljude držalo nešto jače, da im nešto davalo snagu da izdrže sve.

Opet kažem teško je to objasniti riječima, a poglavito je teško objasniti onima protivnicima svega toga, i to pokušavati je trud uzalud.
Sama činjenica da je to najbrojniji koncert na svijetu kakav se nikad prije i nigdje nije ostvario govori sve, ne treba tu puno ni mudrosti ni pameti da se vidi, to što su napravili Hrvati na Hipodromu to nikad nikome nije pošlo za rukom.
Postoje nacije koje imaju stotine puta veću brojnost od Hrvata, Hrvata je ukupno u čitavom svijetu možda desetak milijuna i naprave to što ne mogu narodi koji imaju milijarde stanovnika.

O koncertu se nema što puno pričati, tu se slušalo i pjevalo pjesme Marka Perkovića Thompsona kojeg većina Hrvata voli i obožava, ali ga neki i mrze, ne mogu ga podnijeti, poglavito ne mrzitelji svega hrvatskoga.

Završetkom koncerta i hodanjem prema odredištima gdje smo ostavili automobile ili gdje smo odsjeli, moglo se vidjeti nepregledne kolone Hrvatica i Hrvata kako dostojanstveno koračaju prema domu svome ispunjeni i okrijepljeni i duhovno i nacionalno, jer na koncertu se samo slušalo o ljubavi, dovini i obitelji.

Dostojanstveno su hodale kolone u svim pravcima i smjerovima, kolone su bile nepregledne i hodalo se satima, nije se moglo čuti ništa ružno, ništa loše nikakvo nezadovoljstvo, čak ni oni koji su bili umorni nisu davali do znanja da su umorni.
Međutim, hodajući, a poprilično sam hodao, ja sam onako sam za sebe analizirao one mrzitelje svega toga koji su virili negdje iza svojih spuštenih roleta, iz tih svojih stanova koji su, mahom, oteti stvarnim vlasnicima poslije 1945. i raspadali se gledajući toliki broj sretnih i zadovoljnih Hrvata.

Ja sam nekako siguran da su oni u svojim glavama zamišljali te kolone kao neke nove ČETVREOREDE Hrvata i da su bili spremni u svakom trenutku uskočiti, uzeti šmajsere u ruke i raditi ono što su im preci radili onim ČETVEROREDIMA iz 1945.!!!
Oni su ispratili te kolone razočarani, razočarani jer neće imati priliku raditi ono što su im preci radili, a radili bi tako rado, a mi smo koračali i ponosno i prkosno bez namjere da im se svetimo, da se svetimo potomcima onih koji su poubijali naše pretke.

Naprotiv, mi kakvi smo dobroćudni sve ove godine ih držimo na vlasti raznih razina, zapravo svih razina.
E tu je ta razlika u mentalitetu, Bleiburg je bio Hipodrom onoga vremena, bio je zamišljen kao utočište, zadnji spas Hrvata koji su shvatili da dolaskom onih šumljaka na vlast nemaju što tražiti u vlastitoj Domovini pa su potražili spas kod navodnih demokrata.

Ti licemjeri od zapada su pokazali svoje pravo lice, predali su stotine tisuća Hrvata na klanje preobučenim četnicima i šugavim partizanima.

I taj ondašnji Hipodrom, Bleiburg je bio koban za te Hrvate koji su došli na Bleiburg, jedan manji dio se spasio bježeći, a ogromna većina se razoružala i i predala se navodno u ruke tih koji će ih spasiti, međutim, ti su ih izručili četnicima preobučenim u partizane i partizanima koji koji su ih masovno pobili i poklali!!!

Hipodrom našeg vremena je okupio možda veći broj Hrvata nego Bleiburg, ali tim Hrvatima nije falila dlaka s glave, a nije im falila jer su ti iza roleta kukavice koji ubijaju samo iz zasjede!!!

Svi oni koji do došli na Hipodrom su pokazali da su spremni kad god zatreba stati na branik Domovine
Opravdan je nedolazak onih Hrvata koji iz raznih razloga nisu mogli doći.
Jedino tko je za žaliti su oni koji su virili kroz spuštene rolete i zamišljali nove ČETVEROREDE po kojima bi tako rado pucali, pucali bi po nama kao njihovi preci po našim precima!!!

Oni su za žaliti, čak i za prezirati, ali kakav smo mi narod mi umjesto da ih preziremo, da ih kaznimo, mi ih držimo na vlasti desetljećima.

Dajemo im prilike da manipuliraju, da nas ponižavaju, a onda kad se dogodi Hipodrom ili nešto slično, onda ih stjeramo u njihove jazbine koje su njihovi preci oteli nekim našim precima ili nekim drugima.
Dakle, poruka je jasna, Hrvati su dali do znanja čitavome svijetu da su miroljubiv narod koji voli, cijeni i poštuje svoje i spreman je poginuti za svoje, ali poštuje i tuđe.

Poruka čitavome svijetu, gospodo, nije bilo sigurnijeg mjesta na čitavome svijetu od Hipodroma.

Tu je bilo više od pola milijuna Hrvata da nije niko nikome rekao ružnu riječ, a tamo gdje vladate vi “velike sile, civilizirani svijet” , tamo se gine svaki dan, ginu bebe i starci i svi oni između, ovo je poruka vama svima poglavito vama licemjerima, Hrvati nisu narod loših osobina, Hrvati su narod mira i ljubavi koji vjeruje u Boga i svoju Domovinu i koje je spreman za to i poginuti, govorim o većini Hrvata, na žalost niste nas prepoznali!!!