Piše: Ivan Filipović
Otiđoh na Jazovku, običnim danom, nedjeljom u sred dana.
Otišao sam u to vrijeme nadajući se da tamo neće biti gužve i da ću u miru vidjeti tu prazninu i čuti tu tišinu, i zaista, obišao sam taj prostor, gledao i vidio tu prazninu.
Više od praznine toga prostora koji je u tome trenutku bio prazan osim nas dvojice, vidio sam prazninu uma onih koji su to radili!!!
Dakle, ljeta gospodnjeg 1945. kad je završen rat, te takozvane “oslobodilačke skupine” su upale u Zagreb i od Zagreba napravile pustinju, pustinju u svakom smislu te riječi!!!
Počistili su Zagreb od Zagrepčana, od Hrvata i napučili ga tom bagrom koja se slila u Zagreb, a potječu sa raznih strana, s jednom zajedničkom osobinom, a to je mržnja prema Hrvatskoj i prema Hrvatima!!!
Zaista se ta tišina osjeti, i ako znaš da Zagreb i nije baš tako blizu, za one uvjete, blizu je sad, sjedneš u auto i evo te, za one uvjete nije bili ni blizu niti tako jednostavno naći tu Jazovku i pobacati za sada utvrđeno preko 600 tijela, a još nije završeno iskapanje.
Dakle, to je osmislio netko tko je znao za tu lokaciju i mislio da je sigurna i da se neće nikad otkriti.
Prvo, ta razdaljina od Zagreba do Jazovke je tim ubojicama davala nekakvu garanciju da će ostati neotkriveni, međutim, zemlja se zaklela raju da se na njoj sve tajne saznaju.
To je mogao učiniti samo poremećen um, um prepun mržnje i bolesti.
Zadržao sam se tu, onako poprilično, sjeo sam pored otvora iznad kojeg je postavljen plato na koji se stavljaju svijeće, a koji ujedno štiti otvor od upadanja ili ubacivanja nečega.
Sjeo sam pored samog otvora i slušao, prvo sam slušao tišinu, tišinu koja ima posebne zvukove i posebne glasove.
Tu tišinu ne može svatko ni čuti, nekima je džabe sjediti cijeli život pored takvih mjesta, neće čuti ništa, a nekima je dovoljno tek koja minuta za čuti puno toga!!!
Dakle, u jednome trenutku iz te tišine se začuli krici!
Iz te tišine i iz te dubine čuli su se krici koji dozivaju i govore, “braćo naša Hrvati, mi smo ovdje dolje, nas je ubila i ovamo ubacila dušmanska ruka, to je bilo neopisivo bolno, ubili su nas s namjerom da nitko nikad ne sazna za nas i da preuzmu našu imovinu koja je ostala u Zagrebu, Dugo godina se nitko nije pojavljivao na ovim prostorima, mi smo bili još glasniji, ali nije nas nitko čuo jer tu nije dolazio nitko”.
I evo, dođe dan kad ruka pravde dovede čovjeka na ovo mjesto gdje smo mi pobijeni i ubačeni, saznalo se nas, saznalo se za ovo mjesto, međutim, nešto drugo ne štima.
Dakle, započeto je istraživanje ovoga mjesta i nikad nije dovršeno, mi se bojimo da niti neće biti, a to je ono što boli gore od čina ubijanja i bacanja u ovu jamu!!!
Nas je davno prestala pratiti ta fizička bol, onoga trenutka kad su nas ubili, ali nas svakim danom, sve gore i gore boli ta nepravda kad vi, naša braća, koji ste živi, ne radite dovoljno da se u potpunosti sazna istina o nama, da se u potpunosti sazna broj ubijenih i bačenih u ovu jamu!!!
I nemojte se zavaravati, nije samo ova jama, ima u blizini, na ovome prostoru slična jama u kojoj se nalazi još više naše braće i sestara, i što je najgore od svega, čitav Zagreb s okolicom uključujući prostor do Slovenije i Sloveniju je veliko, ogromno, neistraženo grobište naših sestara i braće!!!
Dakle, kao što smo vam rekli, nas je prestala pratiti fizička bol, ali nas boli duševna bol koja se očituje slabom brigom vas živih za istinom o nama, nas to neće vratiti, ali ta istina će osloboditi vas, jer vi ste i danas, poglavito sudionici Domovinskoga rata za ove koji su nas pobili i njihove potomke, vi ste neprijatelji, biti će i vaša djeca i unuci i praunuci!!!
Pitanje je samo koga će zapasti ovdje k nama???
Stoga vas molimo, učinite sve da se ovo istraži, da se ovo završi i da se skinu te stigme nepostojeće odgovornosti našega naroda.
Tek kad to napravite imat ćete svoju HRVATSKU DOMOVINU i istinsku slobodu, a mi ćemo imati vječni mir i spokoj koji će nam biti utjeha za naše žrtve i potvrda da nisu bile uzalud!!!
Sjeo sam pored otvora Jazovke i slušao, šutio i razmišljao, i čuo sam iz Jazovke poruku ubije braće kako govore, ” braćo, tu smo, tu smo ubijeni i bačeni kao zadnje smeće, to su nam uradili dušmani, ali, nemojte se vi braćo Hrvati pretvoriti u gore dušmane od naših ubojica pa zaboraviti na nas i ne uraditi sve da se sazna istina i da se otkriju krivci, ako to ne uradite, ne da ste jednaki njima, našim ubojicama, čak i gori, a na vama je”!!!
