Bijah, vidjeh svjedočim!!!

Piše: Ivan Filipović

Dana 3. lipnja 1992. godine u Rami je bio jedan sasvim običan ratni dan osim po jednome.
Nakon četničkih napada koji su odbijeni bez žrtava uz jedno ranjavanje u Zvirnjači uslijedila je redovita koordinacija i brifing o stanju na crtama bojišnice.
Dolaskom pred školu u Ripcima primijetio sam neuobičajeno puno vozila pred školom među kojima su bila i dva vojna kamiona.
Većina tih vozila uključujući i te kamione stigli su iz Rumboka.
Ulaskom u školu vidio sam neuobičajenu atmosferu i napetost koja je dominirala zrakom!
Na hodniku sam sreo neke ljude koji inače ne dolaze niti su vojnici, bili su u civilkama i vidno uzrujani.
Pošto sam ih poznavao i pitao otkud njih tu, jedan od njih mi reče, “tečo, Bogati sad ih maknite ako treba i u zatvor s njima”!!!
Pošto mi ništa nije bilo jasno pitao sam o čemu se radi.
Rekao mi je, uđi pa ćeš vidjeti.
I zaista, ušao sam i imaš što vidjeti.
Puna učionica naoružanih Rumbočana s puškama u rukama i povišenim glasovima.
Tražili su smjenu legalno izabrane civilne vlasti u Rami i dovođenje nekih partijskih drugova iz prošloga sistema!!!
Samo zahvaljujući prisebnosti i odlučnosti jednoga od tih na kojima su inzistirali ostalo je u granicama normale!!!
Ipak, vojni udar je učinjen!!!
Nametnuti su “mandatari” bez legitimiteta!!!
Međutim, mi Ramljaci smo čudan narod i ponekad kvaran do bola, tako da se vojni udar proglasi novim “izborima” na kojima su neki “izabrani”!!!
Ne gospodo, nitko tu noć nije izabran, sve je nametnuto silom oružja!!!