Svake godine u svibnju poteku mi rijeke sjećanja, od svibnja 1945. do današnjeg svibnja 2025.
Piše: Ivan Filipović
Svibanj je mjesec prepun raskoši svijeća, mjesec u kojemu se priroda pokaže u svome najljepšem izdanju i mjesec koji koji budi nadu za savršenstvom Božjega davanja kroz prirodu.
Takav je bio i svibanj 1945., barem po djelima pride, a onda je čovjek uništio sve ono što je Bog dao lijepoga kroz prirodu!!!
Završen je rat, potpisana kapitulacije i sve moglo biti vraćeno u normalu.
Ali, gdje čovjek upetlja svoje prste tu logika i pravda gubi smisao, zapravo gubi bitku!!!
Tog svibnja 1945. Hrvati su potražili spas kod tih navodnih civiliziranih zapadnjaka vjeruju ći im na riječ.
Predali su im oružje i vjerovali kako će ih oni poslati u sigurnost zapada.
Međutim, umjesto u vlakove koji voze na zapad ukrcavali su ih u one koji ih vraćaju u ruke onih protiv kojih su se borili.
Dakle, svibanj je bio početak najveće tragedije Hrvata u povijesti poznatom pod nazivom Križni put.
Križni put je trajao nekoliko godina, jednima je i završavao u tome svibnju, ali, mnogi su tu kalvariju prolazili godinama.
Grobišta tih paćenika su od Slovenije do Makedonije, mnoga još nisu ni otkrivena niti otkopana, a mnoga niti neće nikada!!!
Taj Križni put je odnio preko pola milijuna Hrvatica i Hrvata u najboljim životnim i reproduktivnim godinama i nepovratno osakatio Hrvatsku u demografskom smislu!!!
Od formiranja SFRJ nastala je hrvatska šutnja koja je ubijala istinu ali i mnoge koji nisu smjeli govoriti istinu!!!
Tek pred kraj osamdesetih godina prošloga stoljeća pomalo je popuštala ta hrvatska šutnja pola stoljeća duga.
Tek tada su mnogi progovorili, iako u strahu ali su progovorili!!!
Tada je progovorio i Ivan Telebar koji je ostao živ zahvaljujući svojoj curi ali i potpisu ZAVJETA ŠTUNJE DO SMRTI!!!
Ivan je progovorio, a Ivan Aralica je napisao roman ČETVERORED koji je objavljen 1996.
Jakov Sedlar je 1999. snimio film istoga naziva, ali ga je smjena vlasti 2000. zabranila prikazivati!!!
Dakle, opet hrvatska šutnja!!!
Taj križni put koji opisuje ČETVERORED je krenuo od Bleirbuga i završio u Makedoniji, odnio je stotine tisuća mladih Hrvatica i Hrvata, za mnoge od njih se ni danas ne zna!!!
Pola stoljeća duga hrvatska šutnja je odnijela još mnogo Hrvatica i Hrvata u svijet bijeli, tražeći prije svega slobodu pa tek onda kruh!!!
I onda se dogodi prilika za ostvarenje cilja mnogih generacija, Domovina i Sloboda.
Mnogi krenu u tu ponuđenu priliku, mnogi se ne vrate, ali se ostvari tisućljetni san Hrvata, ostvari se Domovina i Sloboda!!!
I opet se skoro dogodi novi Bleiburg.
Dobili smo rat ali smo izgubili mir!!!
Ostvarili smo Domovinu ali smo izgubili vlast nad Domovinom!!!
Ostvarili smo Slobodu ali ju ne konzumiramo!!!
Imali smo sreće pa se nije ponovio Bleiburg u smislu ubijanje poslije rata.
Ali, opet nam se dogodio ČETVERORED.
Ovaj ČETVERORED ide u pravcu zapada, u njemu idu Hrvatice i Hrvati, uglavnom mladi.
Njihova odredišta nisu jedinstvena, jedni se zaustavljaju u postojbini Bleiburga, a drugi idu na kraj svijeta!!!
I ovaj Križni put koji traje malo duže, od 2000. odnio je preko pola milijuna Hrvatica i Hrvata koji su pronašli Slobodu i kruh tamo negdje i opet je hrvatska osakaćena na demografskom polju nenadoknadivo!!!
Ako znamo da su oba Križna puta projekt istih snaga, partizansko četnički 1945.,i njihovih potomaka 2000., onda ne treba nas to čuditi.
Međutim, za zabrinuti je kako Hrvati naivno dozvole da im neprijatelji ponavljaju povijest na štetu samih njih???
Stoga, moja preporuka svakoj Hrvatici i svakome Hrvatu je, pogledajte Četverored ali i pročitajte roman!!!
Možda ćemo izvući pouku pa ne ponavljati iste greške i Slobodu i Domovinu držati u svojim rukama!!!
Možda se i među nama pojavi neki Ivan, ne mora biti Telebar, koji će prekinuti tu prokletu hrvatsku šutnju???