Piše: Ivan Filipović

Puno stvari u životu čovjeka učine nečovjekom, učine onim što nije.
Neke od tih stvari dolaze izvana, vanjski su faktor, a mnoge dolaze iz čovjeka, iznutra.
E te su najopasnije!
Kad stvari koje dolaze iz čovjeka od tog čovjeka naprave čudovište, najblaže rečeno čudovište!
Pa se takav čovjek odrekne samoga sebe!
Odrekne svoga porijekla!
Odrekne svoga roda!
Svoga brata, sestre svoje, majke svoje, oca svoga, odrekne se doma svoga, sve kako bi postao nešto što nije!!!
Kako bi postao nekakav kozmopolit kojemu sve te nabrojane stvari nevažne.
Eto, on je sam sebi kao takav i važan i dostatan!!!
To je ponižavajuće za takvu osobu čega takvi nisu niti svjesni.
To je uzelo maha, poglavito po tim “društvenim mrežama” koje su zapravo sve osim društvene jer tamo nima društva osim onog virtualnog, dakle lažnog.
Tamo se može naći svega.
Sakriju se iza lažnih profila i misle da su sigurni da zaštićeni, i onda se razbacuju raznim odricanjima od svega nabrojanoga.
Znaš ih, a oni ne znaju da ih znaš, pa se tako “zaštićeni” odriču svega misleći da neće biti provaljeni.
Takvima ide poruka, nemojte zaboraviti da svi mi potječemo iz istog kraja, iz majčine utrobe.
Neki smo ugledali svjetlo dana izlazeći iz majčine utrobe kroz pizdu materinu, a na žalost neki su tamo zaglavili!!!