Piše. Ivan Filipović
Hrvatska se još i dobro drži kako joj mnogi rade o glavi, izvana i iznutra!!!
Puno je lakše braniti se od vanjskoga negoli od unutarnjeg neprijatelja, jer za vanjskoga znadeš odakle dolazi, a za unutarnjega nikad ne znaš s koje strane će udariti!!!
Kažu, tko ima medije taj dobiva rat, ako je tako Hrvatska će izgubiti ovaj hibridni rat koji protiv nje vode vanjski i unutarnji neprijatelji, udruženi, jer ogromna većina medija je na drugoj strani.
Da ogromna većina medija u Hrvatskoj ne rade u interesu Hrvatske to je opće poznato, mnogi od njih su u srpskome vlasništvu , neki to zovu u vlasništvu srpskoga kapitala, ja bih to nazvao u vlasništvu “srpskoga sveta”.
Ali, žalosno je kad i “HRT” koji bi morao biti istinska Hrvatska radio televizija, jer to je državna televizija koju plaćaju svi Hrvati u Hrvatskoj i mnogi državljani Hrvatske koji nisu Hrvati, nije to što bi trebao biti.
Dakle, bezbroj je primjera, emisija, novinara gdje ta “HRT” pokazuje svoje pravo lice i na djelu pokazuje svoje protuhrvatsko djelovanje.
Najsvježiji primjer je zadnja emisija Nedjeljom U 2 kad je “reformirani Aco” prestao praviti političke emisije, kao što on reče, a zapravo je samo prestao dovoditi političare u studio, a dovodi neke druge koji kroz svoja djelovanja zastupaju neke politike, vrlo čudne i opasne politike!
U toj emisiji tema je bila eutanazija, a gošća je bila izvjesna pjesnikinja Monika Herceg koja je zagovornik eutanazije.
Dakle, ona je sav svoj nastup potrošila tražeći krivca u vjeri u u Crkvi, poglavito u Katoličkoj vjeri koja je njoj krivac za sve, pa bi ona pod svaku cijenu opravdala ta ubojstva!!!
Zanimljivo i pomalo licemjerno je njezina tvrdnja da je ona duhovna osoba, a tako strastveno mrzi vjeru!??
Po rečenome, vrlo joj je upitna duhovnost, jer duhovna osoba ne može počiniti ubojstvo, pa makar se radilo o najbolesnijoj osobi.
Kad joj je sugovornik s druge strane, inače čovjek koji zastupa život od začetka do prirodne smrti, iznio neke svoje teze na koje ona nije imala odgovora pa je uporno tražila krivca u vjeri i u Crkvi.
Onda je u jednome trenutku voditelj postavio pitanje, kad bi to bilo opravdano, pošto su u razgovoru dotaknuli i pobačaj, njezin sugovornik je odgovorio, kako ćemo odgovoriti na to pitanje ako ne znamo kad je početak života, a kad je kraj.
Dakle, jedna pjesnikinja koja s posebnim žarom ističe kako je nevjernica, što je njezino pravo i izbor, koja za sve traži krivca u vjeri i u Crkvi.
Ne priznaje da život počinje začećem i da život završava smrću, prirodnom smrću, a nikako eutanazijom.
Ako već ne vjeruje u Boga, postoji prirodni put života koji traje od začeća do smrti, međutim, očito izvjesna ne priznaje ni prirodu, za Boga je rekla da ne priznaje, jer pobačaj odobrava kao pravo žene.
Naravno da treba poštivati slobodu i pravo svake osobe, svake žene, ali mora postojati i odgovornost te iste osobe ili žene.
Dakle, u samome ljubavnome činu osim užitka mora postojati i odgovornost.
Mora se znati da u činu uživanja ili požude može doći i do, za mnoge neželjenog ishoda, pa se treba biti odgovoran prije toga čina da ne dođe do toga, jer to je odgovornost, ali očito njima ti termini ili nisu poznati ili ih ne zanimaju.
Njihova retorika je uživanje do mile volje, a ako se u tome užitku nešto neželjeno dogodi, riješi se toga, ubij taj plod užitka!!!
Zanimljiv je ovaj hrvatski narod što on sve trpi, što on sve sluša, što sve gleda, što sve nosi na leđima, a to može riješiti tako jednostavno.
Ali eto, na žalost, i pored zdravih očiju smo slijepci, i pored slobode krvlju plaćenom smo robovi, pa eto, neka nam je Bog na pomoći, barem onima kojima ON nije glavna prepreka na putu uživanja!!!
Ivan Filipović, Rama