Najlakše se oženiti, udati i roditi ili napraviti dijete i onda se hvaliti okolo, eto, ja sam roditelj, a zapravo biti roditelj je puno više!!!

Piše: Ivan Filipović

Biti roditelj nije samo napraviti ili roditi to dijete, biti roditelj je odgojiti to dijete, skrbiti o njemu i to dijete izvesti na jedan normalan ljudski zdravi životni put, put koji će to dijete voiti ka jednoj zdravoj, kvalitetnoj odrasloj osobi koja će znati cijeniti sve životne vrijednosti, pa sutra i samo postati roditelj!!!
Ima takvih roditelja dosta, takvim roditeljima treba skinuti kapu.
Međutim, ima i onih roditelja kojima je dovoljno samo napraviti ili roditi dijete i reći, eto, ja sam roditelj.
E sad, koliko je tu zaista roditeljstva, a koliko samo ljubavnog čina koji je donio to roditeljstvo, ili čak i običnog reda radi u stilu obavio sam svoje, oženio sam se ili se udala, napravio ili rodila dijete i to je to.
Imaš primjera i jednih i drugih, ja ću se držati onoga iz naslova, nije jednostavno biti roditelj.
Imamo roditelja koji čitav svoj život potroše na izgradnji materijalnih dobara kako bi njihovim potomcima bilo bolje.
I onda ta djeca koja su dobila koja su od svojih roditelja dobili sve postanu roditelji, i postanu čista suprotnost svojih roditelja.
Ta djeca-roditelji unište i prokockaju sve ono što su njihovi roditelji kroz život stjecali i njima ostavili i u jednom trenutku ostanu bez ičega onoga što su im roditelji ostavili.
Oduzmu im ili kamatari, ili banke ili nešto treće, i onda pola svoga života provedu tako, što bi seklo ni na nebu ni na zemlji, provedu u nekakvome praznome prostoru jer u tim vremenima oni zapravo nemaju ništa!!??
Ostali su bez svega što su im roditelji priuštili, ostali su svojim neodgovornim ponašanjem, i taku u tome čardaku ni na nebu ni na zemlji odgajaju svoju djecu.
Ta djeca dođu do neke životne faze kad shvate što su im roditelji priuštili i onda se oni potrude svojim radom i svojim trudom pa otkupe sve ono što su im roditelji prokockali i proćerdali, zapravo djedovinu koju su im očevi prokockali vrate u svoj posjed.
Nastranu što su im djedovi u vremenima stjecanja tih nekretnina bili poslušnici sistema!
Nastranu što su im očevi koji su sve to proćerdali bili poslušnici svih sistema, ali eto, bahatost, glupost ili nešto treće ih dotjera do toga da su razbaštinili svoju djecu, ostavili ih bez djedovine!!!
Najgore od svega je kad se ti roditelji poslije povratka djedovine u posjed djece počnu kurčiti kao da ništa nije dogodilo!!!
Zanima me kako pogledaju djeci u oči, toj djeci koja su spasila djedovinu od njihove gluposti?
Jadno ih gledati kako se bahate umjesto da se pokriju i kažu djeci OPROSTITE, jesam, napravio sam to što sam napravio, OPROSTITE, vi ste vratili djedovinu u posjed i uživajte.
Ne, nema kajanja ni traženja oprosta, oni se i dalje kurče kao da su oni sve to stekli!!!
To je teško razumjeti.
To je tuga.
Na žalost, nije mali broj takvih pod našim nebom!!!