Jedna izreka kaže, “top puče, Bajram prođe”, međutim, ovdje se ne radi o Bajramu nego o Božiću, katoličkom Božiću.

Piše: Ivan Filipović

Početkom Došašća počele su i pripreme za Božić.
Prvo su počele one vidljive, prepune lažnog sjaja na granici dobrog ukusa.
Tu se “beli” nije štedjelo.
Kako je vrijeme odmicalo tako je “čarolija” postajala sve više “čarobna”.
Svijetlilo se na sve strane.
Glancalo se i čistilo kao da dolazi sanitarna inspekcija umjesto Novorođenčeta!
Punili se hladnjaci svime i svačim, gomilala se hrana i piće, nabavljali se vatrometi,….
Ovih dana se krkalo nemilice!
Jelo se i pilo bez granica!
Dolazilo se i odlazilo gdje se inače, ostatak godine, ne ide!
Vjerojatno će tako biti i poslije?
Dakle, guzici smo ugodili i previše.
A duši?
Jesmo li išta uradili za dušu?
Mnogi se ispovjedili, pričestili, pružili mir,…
No, je li to bilo iskreno?
Je li to dovoljno?
Jesmo li mogli bolje i više?
Ili smo tek zadovoljili formu?
Iskreno mislim da smo više posvetili guzici nego duši!!!
Naravno, ima i onih koji su radili suprotno.
Kako god, mislim da smo pobrkali vrijednosti!!!