Piše: Ivan Filipović
U medijskom prostoru u Hrvatskoj vode se žestoke rasprave o tome tko je zapravo razbio HSP, razbio HOS, a tko je istinski HSP-ovac i istinski HOS-ovac?
Dakle, optužbe pljušte sa svih strana i po mnogima.
Jedni optužuju Paragu, drugi Antu Đapića da je rasturio HSP i HOS, treći optužuju Ružu Tomašić da je to uradila, četvrti traže krivce u nekim trećim, a zapravo svi oni zajedno nisu ni blizu istine, jer nitko od navedenih, sam, a ni udruženi, nisu mogli razbiti ni HSP ni HOS.
To je institucionalno uništavano, a to je uništeno već 1990. godine, na samom početku višestranačja u Hrvatskoj!
Jer tada obavještajne službe koje su sve učinile da stvore jedan jak Pokret u Hrvatskoj koji će preuzeti vlast, a kojeg će one držati pod kontrolom, učinile su sve da tako i bude.
Među Hrvatima uvijek bilo Vitezova i Revolucionara koji se nisu dali u torove, dali pod kontrole i takvi su smetali tim obavještajcima o apsolutnom ostvarenju svojih nauma.
I takvi su likvidirani u samom početku.
Dakle, Ante Paradžik je bio jedina istinska prijetnja tim obavještajcima da HSP i HOS neće uzeti pod svoje!
Paradžik je to platio glavom!
Svi ovi što se kasnije optužuju, Paraga, Đapić, Ruža, nisu bili na toj razini, zato su i preživjeli!
Nisu im bili opasni jer su znali da s njima mogu manipulirati na sve načine, ovako ili onako, ili ih pridobiti za sebe ili ih ostaviti da pod krinkom pravaštva zapravo uništavaju pravaštvo!!!
Dakle, u politici sam sasvim siguran da je Ante Paradžik bio taj kamen spoticanja tim obavještajcima i kao takvoga ga je trebalo maknuti pod svaku cijenu.
Kad su to i uradili oslobodili su put ka ostvarenju cilja!
Sve drugo je povijest.
Sve poslije je poznato.
E sad, što se traže krivci u nekima drugima, to je nešto sasvim drugo.
Možda baš ti koji su sve to osmislili i odradili, koji su ubili Paradžika, možda baš oni bacaju crv sumnje među ostatak pravaša da se između glođu i optužuju?
Jer to je njihova specijalnost, ubaciti kukolj u najbolje sjeme i kad taj kukolj izraste obično dođe glave to dobro sjeme!!!
Treba znati da su obavještajci u samome početku ubacili svoje ljude među pravaše, kao potencijalne članove ili osiguranje!!!
Tako je u vojničkome smislu završio i Miro Barešeić.
Miro Barešić nije nikad trebao raditi to gdje su ga poslali da bi ga smaknuli!!!
Dakle, Miro je bio živa LEGENDA koja bi puno više napravio da je bio u organizaciji i među vojnicima kojima bi dizao moral do neslućenih visina.
Tu akciju su mogli raditi oni koji su prošli jednu polugodišnju obuku u nekom kampu za obuku.
Ali, iste službe, iste snage su se riješile Ante Paradžika i Mire Barešića!!!
Da je Ante ostao živ, oni ne bi bili gdje jesu!!!
Jer, da je Miro ostao živ oni ne bi bili gdje jesu!!!
Oni su toga bili svjesni i zato su ovi morali umrijeti, prvo Ante pa kasnije Miro.
Evo, na njihovu žalost, a na našu sreću Hrvatska je još uvijek živa.
Istina, nije onakva kakvu smo ju željeli, ali je živa, i vjerujem da će živjeti puno dulje od ovi