Piše: Ivan Filipović
Otišla su dva najdugovječnija zlotvora vlastitoga naroda.
Dakle, prvo je otišao Joža Manolić, a nedugo poslije i Budimir Lončar.
Oba ta lika su iz partizanskih vremena, i za Hrvate poznati po velikim zlodjelima nad vlastitim narodom.
Dakle, partizani, partija i službe koje su obnašali su ih, ako nisu takvi rođeni, pretvorili u monstrume.
Kažu upućeniji da su obojica iza sebe ostavili velike rijeke hrvatske krvi i ogromne brjegove hrvatskih kostiju, svaki u svome kraju i svaki na svoj način.
Prvi je operirao po Moslavini i oko Bilogore, a ovaj drugi je “morski vuk”!!!
Nije problem što su oni takvi, oni su takvi i to je to, međutim, nešto je drugo zanimljivo, za mene čak i neobjašnjivo, a to je opstojnost u vrhu hrvatske politike poslije obrane od srbočetnika?
Znao je Tuđman tko je Manolić, ali ga uzeo sebi s desna, i nije mu tu dugo trajao, tek za nekoliko godina je pokušao izvršiti puč u Saboru, rušiti tog istog Tuđmana koji mu je dao priliku .
Lončaru su neki drugi dali priliku, mahom njegovi učenici i poslušnici u MVP, od Granića pa do svih koji u zadnjih više od dva desetljeća drže Hrvatsku pod svojom šapom.
E oni su tvorca zabrane uvoza oružja za potrebe Hrvatske u obrani od srbočetnika prometnuli u “zaslužnika”!
Iako je on po rođenju Hrvat, navodno, ništa hrvatsko se u njemu nije vidjelo tih godina.
Dakle, on se “izborio” da razoružani hrvatski narod od strane “JNA” i Račana, ne može uvesti oružje za obranu svoga doma i oslobađanje svoje Domovine!!!
Kad su Hrvati došli do oružja, na razne načine, i zaustavili napredak agresora, kasnije i oslobodili okupirane dijelove Hrvatske, e tada su od tog istoga Lončara stvorili “zaslužnoga” lika za stvaranje Hrvatske!??
To da nije jadno i tužno, bilo bi smiješno.
To se može dogoditi samo Hrvatima i Hrvatskoj!!!
Međutim, pogledamo li malo strukturu vladajućih svih tih godina, od stvaranja Hrvatske do današnji dana, vidjet ćemo da je to ništa neobično.
Jer, sve to vrijeme Hrvatskom upravljaju upravo ti, iz partije, iz UDBE i iz KOS-a, i oni su samo mijenjali pozicije, ali su uvijek iste ideologije bile na vlasti.
Koncem osamdesetih kad se već vidjelo da će se neke stvari događati ta partija i te službe su pripremile sebi teren za nastavak vladanja.
Dakle, ogromna većina njih je prešla u HDZ, ogromna većina.
Manji dio, oni odaniji Jugoslaviji je ostao u SDP-u.
I to tako traje, kad vlada HDZ, vlada ona većina, kad vlada SDP, vlada ona manjina, dakle, iz istog gnijezda i istoga legla!!!
Stoga ne treba čuditi što danas u 21. stoljeću te ubojice hrvatskoga naroda i zatirači hrvatskoga imena i hrvatske države ispadaju kao najveći heroji.
To je zato jer ih takvima predstavljaju ti njihovi učenici koji su upravo zahvaljujući njima tu gdje jesu, i naravno, što očekivati od takvih učenika doli neizmjernu zahvalnost dižući ih na tron zaslužnih za slobodu Hrvatske, a sve su radili da ne bude ni Slobode ni Hrvatske!!!
Ne zabrinjavaju učenici što se ne odriču učitelja, ali brine narod, hrvatski narod koji se kroz stoljeća krvavo borio za svoju slobodu, za svoju Domovinu, a sada zaboravlja sve ono što se krvlju plaćalo!!!
Nije li pomalo čudno da ti krvnici i ubojice Hrvata žive i po stotinu godina, a hrvatski branitelji jedna pola od toga???