Ubojstva radi ubijanja mogu počiniti samo okorjele ubojice koji ubijaju iz gole mržnja!!!
Piše: Ivan Filipović
Kad su dušmani Doljane pretvorili u Dolinu Smrti kojom teče Doljanka pomiješana s krvlju i Dolinu Vatre jer su dušmani palili sve što je moglo gorjeti, ostatak preživjelih Hrvata Doljana potražio spas probijajući se kroz Krkaču prema Stipića livadi.
Doljanci su poznavali te staze jer su ih koristili i prije odlazeći na Stipića livadu obavljati sezonske poslove i vjerovali su kako je Krkača njihov spas, kako je izlazak na Stipića livadu izlazak na slobodu.
Međutim, i dušmani su, barem onaj dio što su bili domaći, poznavali te staze kroz Krkaču kao i Hrvati, i znajući da im je Krkača jedini spas otišli su prije njih i priredili im zasjedu na Stipića livadi.
Zauzeli su “busije” i kako je tko izlazio na Stipića livadu i radovao se slobodi tako je ubijan na mjestu gdje ga dočekala zasjeda!!!
Dakle, dušmani nisu dozvolili ikome da ostane živ tko je pokušao tražiti spas kroz Krkaču prema Stipića livadi.
Oni što su uspjeli izići na Stipića livadu tu su ubijeni na najsvirepiji način, iz zasjede, a iz zasjede su uvijek ubijale kukavice jer hrabri ratnici ratuju i bore s ratnicima i tko preživi, međutim, kukavice ubijaju i civile i ratnike, i to iz zasjede, što bi oni rekli “izmuča”!!!
I evo, tu dolazimo svake godine na ovaj nadnevak održati sjećanje na te žrtve, odati im zasluženu počast i poštovanje, pomoliti se za njihove duše, ali i pomoliti se duše dušmana jer gledajući s vjerske strane, pa i ljudske, teško može naći mir netko tko je sačekao iza “busija” nekoga tko je pokušao spasiti vlastiti život i tu ga ubiti!
Dakle, za to ne postoji opravdanje, ubiti ratnika na ratištu to je nešto što se može razumijeti jer tu nemaš izbora, ili ćeš ubiti ili ćeš biti ubijen, međutim, oni što su izišli na Stipića livadu nisu izišli ubijati, oni su vjerovali da gore nema nikoga i da je gore njihov spas, ali eto, ti dušmani kojima je specijalnost ubijanje iz zasjeda nisu razmišljali tako, oni su priredili te zasjede, dočekali te koji su potražili spas, i umjesto spasa dočekala ih je smrt!!!
Stoga, svaki put kad pogledam Krkaču, a poglavito kad ju pogledam s Pomena, jer Pomen je priča za sebe i priča koja ima veze s ovim ubojicama sa Stipića livade i iz Doljana, dakle, gledajući tu Krkaču čovjek razmišlja kakvo zlo treba čovjeka natjerati da kroz tu provaliju traži spas i umjesto spasa nađu smrt!!!
Neka su Doljanci izlazili gore obavljati ljetne sezonske radove tim stazama Krkače, a ovi su pokušali pronaći slobodu, na žalost, završili su s metkom iz zasjede!!!
Pa eto, mi kao vjernici ne možemo mrziti, možemo ih samo žaliti, jer takvi i jesu za žaliti!!!
Svatko onaj tko može ubiti čovjeka u zasjedi, bez mogućnosti da se brani, je za žaljenje, prije svega je za osudu ali je i za žaljenje!!!
Jedino s čime se ne možemo složiti je što nisu odgovarali oni koji su to počinili, a u kakvom društvu živimo i tko upravlja ovim sustavom, teško da će se to i dogoditi!!!
Ja sam nekako siguran da će se prije dogoditi novi rat, novi sukobi nego će biti zadovoljena pravda za ovaj rat!!!
Eto, kako god, mi se moramo potruditi da Stipića livada ostane vječni SPOMEN na ljude koji su ni krivi ni dužni ubijeni, i opet treba naglasiti UBIJENI IZ ZASJEDE, a iz zasjede ubijaju samo kukavice!!!
Pa eto, prijatelji dragi, ne dozvolimo da Stipića livada padne u zaborav, dopustimo li da Stipića livada i sve druge slične lokacije odu u zaborav, i mi ćemo kao narod otići u zaborav, i nestati ćemo i biti ćemo zaboravljeni.
Ja se nadam i čvrsto vjerujem da mi to nećemo sebi dozvoliti!!!
