Više puta ponovljena laž postaje istina, a poglavito ona preko koje olako prelaze oni na koje se odnosi!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Ovih dana sam dobio nekoliko linkova na kojima su govori Sulje Kmetaša o ratu u Rami, a radi se o dva nastavka gostovanja na jednoj muslimanskoj televiziji.

Poslušao sam oba dijela razgovora, više puta, i analizirao njegovo viđenje rata u Rami i njegovome zatočeništvu.

Dakle, kao čovjek iskreno suosjećam sa svim patnjama koje je prošao kao čovjek, on i njegova obitelj!!!

Bez obzira tko je tko, nikada pa ni u ratu se ne bi smjele događati takve stvari, poglavito ne nad civilima i zarobljenicima!!!

No, međutim, u svim ratovima pa i ovome zadnjem, i u svim vojskama su postojale i postoje ti psi rata i lešinari čija je specijalnost upravo to djelovanje po tim “enklavama” gdje su ljudi ostali živjeti.

O samom događaju u Suljinome selu ne bih uopće komentirao jer o tome ne znam skoro ništa, na svu sreću, o zatvorima koje Suljo spominje također ne bih jer ja nisam imao pristup zatvorima niti ikakve veze sa zatvorima, opet na svu sreću.

Ali, sam početak Suljine priče ima, da ne kažem puno laži, u najmanju ruku pretenzija, ili oskrnavljenja istine.

Dakle, Suljo, što je donekle i očekivano, za sve krivi Hrvate.

Pa se Suljo vraća u daleku prošlost, u povijest, međutim, kad se već vratio u povijest, trebao je još korak unatrag pa se sjetiti te 1942. godine kad su četnici u dva u Rami poklali pobili preko tisuću, mahom Hrvata i nešto Muslimana, dakle mahom Hrvata!!!

On se vraća na 1972. godinu kad je došla skupina Fenix koja je pokušala napraviti ustanak među Hrvatima u ondašnjoj državi, znamo kako je to završilo, ja kao Hrvat sam ponosan i na tu Skupinu i na tu 1972., i da sam bio u godinama, priključio bih im se, međutim, došla je 1992. i priključio sam se !!!

Suljo priča o našoj agresiji na Prozor?

Pa Suljo pobogu, može li netko izvršiti agresiju na svoj Dom, na svoje rodno mjesto, na mjesto svoga življenja, na svoj kraj, na svoju rodnu kuću?

Vojna agresija je vojni pohod jedne države protiv druge države, na njezinu teritoriju.

Dakle, agresija je kad netko sa strane napravi agresiju na tuđu teritoriju!

Suljo, agresiju su napravili vaši preci kad su došli na konjima i porobili ondašnju Kraljevinu Bosnu, e to je bila agresija!!!

Agresija je bila kad je Austro-Ugraska pripojili našu zemlju, e to je bila agresija!

Agresija je bila kad jugoslavenski Kralj protivno volji nekih naroda pripojio zemlju tih naroda, e to je bila agresija!

Agresija je što je Tito uradio poslije 1945. i na silu ugurao države u  SFRJ, e to je bila agresija!!!

A kad čovjek ustane i brani svoj Dom, to nije agresija, to je obrana!!!

Suljo, ja sam ponosan što sam sudionik obrane Rame od svih neprijatelja, ponosan sam!!!

Također sam ponosan što nisam sudionik nikakvih nedjela prljavih igara koja nemaju veze s ratovanjem, koja su lešinarska, i nikad se neću složiti s time da me bilo tko, pa ni ti Suljo nazivaš agresorom na vlastiti Dom, na vlastitu Domovinu!!!

Suljo, moji, naši preci su ovdje rađani, za ovu zemlju ginuli, umirali, rađali, opstajali i to mi dočekasmo, i mi se nađosmo na ovoj zemlji, zahvaljujući njima!!!

Suljo, vaši preci, tvoji preci su došli s istoka, okupirali našu Domovinu i vi ste danas tu gdje jeste!!!

Stoga, u budućnosti oprezno kad izgovaraš riječ agresor, oprezno kad barataš riječima agresor i agresija vrlo oprezno, jer, ako se već vraćaš u povijest, u prošlost, zaviri malo dublje pa ćeš vidjeti što je agresija i tko je agresor!!!

I na kraju Suljo nas optuži da smo mi sami ubili Franju Zadru na Crnom vrhu kako bi, eto, izvršili agresiju na njih!!!

Suljo, to bi bilo kao da ja kažem kako si ti sam sebi i obitelji priredio sve ono kroz što ste prošli!!!

Ima li to ikakvoga smisla, Suljo???

I onda se ja vratim malo u povijest i sjetim se one knjige Namika Čehića, “Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu” koji je pisao hvalospjeve o partizanima, a pohod i zvjerstvo četnika opravdava kao reakciju na neka, negdje počinjena nedjela!!!

Suljo je nadmašio Čehića, on tvrdi da smo mi sami sebe ubijali!!!

Suljo, ja bih se zamislio nad samim sobom kad bih tako pričao!!!

No, bio Namik ili Suljo, isto nam misle!!!

A gore od svega, i od Suljinik laži, optužbi, insinuacija, pa i Namikovih, je činjenica da o ovome svi šute, hrvatski dužnosnici, politike, Udruge, zapovjednika, nitko ni riječi, svi šute, a šutnja je znak odobravanja!!!

Ovo je zabrinjavajuće, i treba se držati one hrvatske ratničke, NA LJUTU RANU, LJUTU TRAVU!!!

 

P.S. Evo u prilogu link pa tko ne vjeruje neka posluša.