Rat je sredstvo za ostvarenje ciljeva globalnih moćnika, bilo na globalnom planu, svjetski ratovi, ili na lokalnim planovima, regionalni ratovi.
Piše: Ivan Filipović
Najprije se ti kreatori tih ratova, ti globalni moćnici, dobro pripreme i uvjere one koje gurnu u te ratove da su to zapravo njihovi ratovi, da su ti ratovi njihovi ciljevi, njihovi interesi i ono za što vrijedi umrijeti!!!
I onda zaraćeni narodi jedni u drugima vide neprijatelja i onoga koga treba uništiti, pa i pod cijenu vlastitoga života!!!
I to im dobro prolazi.
Dok ratovi traju ratnici se ubijaju, a oni su sve bliže ciljevima!
Dakle, naroda je sve manje, oni sve više imaju kontrolu, oslabe sve zaraćene strane i onda ih lagano uzimaju pod svoje nudeći im širokogrudno svaku moguću materijalnu pomoć, koju naravno debelo i višestruko naplate!!!
Najgore od svega je činjenica da to tako uspješno rade da zapravo narodi koje su gurnuli u ratove počinju vjerovati u te njihove marketinške trikove i medijske propagande!!!
I svi ratovi završe kad oni odrede, dakle, ni jedan rat nije završio kad su zaraćene strane to htjele, nego kad su oni koji su zakuhali odredili dosta.
Tako je bilo i kod nas.
A gore od svega toga je to što oni koji su ratovali to niti vide niti prepoznaju!!!
I onda se, na tim lokalnim mikro sredinama, stvaraju ti “gospodari rata” koje ja zovem psi rata, koji na mikro lokacijama maksimalno koriste sve ponuđeno, pljačku, krađu, trgovinu, bogaćenje…
Najgore od svega je što kad ratovi završe ti isti trgovci životima, ratnike odbace!!!
Odbace ih kao potrošene i beskorisne!
Nagradu za ratovanja dobiju tek po neki i tek odabrani!!!
Oni koji su stvarno iznijeli teret rata na svojim plećima, gurnuti su na margine, prepušteni su sami sebi i takvi obično odlaze kroz život tražeći kruh svoj svagdašnji.
A lovorike, nagrade, odlikovanja pa i bogatstvo poberu tek rijetki i tek probrani.
I onda se cinički, da ne kažem kurvanjski, smiju onima koji su teret rata iznijeli na svojim leđima, ali su i teret poraća osjetili na svojim leđima.
Ovi drugi su i u ratu bili bez tereta, a poraću poglavito!!!
I još što je gore od najgorega je to što ti prezreni i odbačeni, pogaženi i poniženi ratnici, neže sve to vidjeti i prepoznati!!??
Naprotiv, čak se neki i u nekim situacijama priklanjaju tim psima rata i služe im kao pokriće, jer eto, i ratnici su uz njih!!!
To je neopisivo, to je izdaja samoga sebe!!!
Dakle, oni koji su iznijeli teret rata na svojim leđima, postali su teret u miru psima rata!!!