Piše: Ivan Filipović

 

Ako pogledamo iz ove perspektive, iz ovoga vremena i iz svega što se dogodilo od ulaska u Here do današnjeg dana, ovo pitanje čemu ulazak u Here je na mjestu i traži odgovor!!!

Ulazak u Here je vojna akcija i o njoj ne bih puno, ima mjerodavniji i neka govore o tome.

Međutim, ja ću se osvrnuti iz neke druge perspektive.

Prije svega iz perspektive gubitka života, a zašto!??

Po završetku ratnih sukoba, potpisivanja tih primirja i Daytonskog sporazuma, vraćeno je sve na početak.

Povratnici su se vratili u Here, vjerojatno ne svi, jer nikad se svi ne vrate, nigdje u bilo koje povratničko mjesto i bilo koji narod.

Međutim, dogodilo se nešto drugo.

Prilikom ulaska Muslimana u policijske strukture, prednost ili preduvjet  ulaska u policiju u Prozoru bio je sudjelovanje u borbama za Here!!!

A što su Hrvati dobili ulaskom u Here?

Gledajući iz ove perspektive, iz ovoga vremena, ništa!

Dobili smo da su nam danas oni zbog kojih se išlo u Here privilegiraniji i u boljoj poziciji od onih koji su ušli u Here!!!

Danas su Here ono što mi zapravo nemamo.

Njima su Here simbol, prvo simbol nepobjedivosti, kasnije otpora, pa onda žrtve i na kraju pobjede!!!

Jer, oni koji su poraženi u Herama, danas dominiraju, ne samo Herama nego čitavom općinom!!!

A oni koji su ušli u Here, osim onih nekoliko privilegiranih, su u totalnoj izolaciji!!!

Danas, kolokvijalno rečeno, Here upravljaju Ramom!!!

Kolokvijalno u smislu Here, a realno u smislu onih koji žive u Herama!!!

Zaključak, Here su jedan u nizu primjera gdje Hrvati pobjede pretvaraju u poraze!!!

Zapravo, ono što ratnici dobiju krvlju to političari, prodane duše, izgube u političkim kombinacija!!!