Poslije onog napetog dana i duge mračne noći osvanuo je dan poslije kojeg više ništa nije isto!!!


Piše: Ivan Filipović


Noć je prošla prepuna detonacija, snajperskih hitaca pa i bliski borbi!
Iz zgrade općine su oko ponoći evakuirani branitelji te zgrade.
Jutro je donijelo bolji pregled.
Vidjelo se puno toga inače skrivenog!!!
Krenulo je oslobađanje zarobljenih, ljudi koji su radili svoj posao, tipa noćnih čuvara i slično.
Neki su, mladi i neiskusni išli previše srcem, a premalo razumom, i to ih je odvelo u smrt!!!
Povratka nije bilo!
Ili si živ ili si mrtav!!!
Dug je to dan bio, meni nikad dulji!!!
Išlo se polako, oprezno, jer iz svake kuće, sa svakog tavana je prijetila opasnost!!!
Mi smo noć proveli u osnovnoj školi “Dobrila Meštrović”.
S jednog pravca je tukao snajper iz Kaltakove kuće, a s druge strane iz Dagudine kuće!!!
Kad smo nekako došli do zadnjih kuća u Prozoru, došla je informacija PADAJU GLIBE!!!
Glibe su vraćene u roku ODMAH, a mi smo noć proveli na Menjiku, u njihovom rovu!!!
I ta noć je bila i duga i mračna, rekao bih mračnija od prethodne!!!
Ta dva dana i te dvije noći pokazale su puno toga!
Vidjelo se, zapravo, da su neki rat zamišljali drugačije!!!
Ali, vidjelo se i da su neki za sve Spremni!!!
U tim danima, a kasnije još više, vidio se ne sraz između realnosti i pohlepe!!!
Realno je bilo živjeti normalnim životom.
Živeći i prakticirajući svoje: vjeru, naciju, kulturu…
A pohlepa je bila nametanje drugima svoje vrijednosti!!!
Na žalost, nama Hrvatima se i danas to događa!!!
I danas bi nam drugi, uz pomoć nekih “naših” janjičara” određivali i tko smo i što smo!!!
Neće ići, nije išlo ni s puškama neće ni mirnim putem, ili bolje reći ratom bez oružja!!!
Što prije shvate oni koji nameću, više će nam vremena ostati za življenje života umjesto gledanja smrti u oči!!!