Narod koji ne drži do prošlosti nema ni budućnosti!!!

Narod koji ne poštuje svoje žrtve nema pravo tražiti od drugih da mu ih poštuje!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

8. i 9. listopada 1942. godine Rama je doživjela neviđeni zločin, u dva dana pobijeno i poklano je preko tisuću Ramljaka.

Pokolj su učinili četnici pod pokroviteljstvom Talijana!!!

Tih dana je šum i žubor rijeke Rame nadjačao šum i žubor prolivene krvi ubijenih Ramljaka!!!

Osim ubijanja četnici su opljačkali sve što su mogli ponijeti, a ono što nisu spalili su!!!

Vatra je uništila sve, kuće, štale, ljetinu, a ramska siročad i udovice ostali na goloj ledini pod vedrim nebom!!!

Danima se Ramom širio miris paljevine i smrti!!!

Bog je dao snage i Providnosti kako bi oni što su ostali uspjeli preživjeti.

Tada kao i mnogo puta prije i kasnije se potvrdila ona, “Božja Providnost ne spava”!!!

Desetljeća su prolazila da se o tome nije smjelo ni govoriti!!!

Onda su došla vremena kad se smjelo govoriti i počelo se govoriti.

Počeli su nicati spomenici ubijenima u tom četničko talijanskom krvavom pohodu.

Središnji spomenik tim žrtvama je Ramski križ i ploče s imenima ubijenih.

I po selima su nicali spomenici pa smo tako i mi prije godinu i pol napravili Spomen ploče u groblju na Proslapu.

Jučer, 7. listopada smo imali Svetu Misu u groblju za sve žrtve čija su imena na tim pločama.

Okupilo se šezdesetak vjernika i pomolilo se za poginule.

Ali, dokle god ne bude nazočno barem onoliko koliko imena ima na tim pločama to nije ono što treba biti!!!

Uostalom, može se često čuti kako nitko ne poštuje naše žrtve.

Istina je da ne poštuje.

Ali, upitajmo se poštujemo li mi svoje žrtve?