Piše: Ivan Filipović

 

Što se u Rami treba dogoditi pa da netko povede računa o osobama koje su socijalni slučajevi, ili koje su na platnoj listi sličnih službi, službi za brigu o mentalno bolesnim osobama?

Treba li netko umrijeti na cesti?

Treba li netko poginuti?

Ili, treba li netko ubiti nekoga pa da mjerodavni reagiraju???

Dakle, ako pogledamo JU Centar za socijalni rad ili socijalnu skrb, naći ćemo tamo ogroman broj uposlenika, neki kažu 17,  svih struka i zanimanja.

Međutim, pitanje je što i koliko oni rade, zapravo?

Usporedbe radi, u vrijeme rata i poslije rata u toj ustanovi radila je jedna osoba i nekoliko volontera, a potrebe su bile višestruko veće, izbjeglice i prognani, i bilo je puno urednije!!!

Danas, obiđemo li Ramu uzduž i poprijeko, pa i samo općinsko središte Prozor, vidjeti ćemo da se ne radi ili ništa ili vrlo malo, barem ne na terenu!!!

Dakle, naći ćemo po ramskim cestama kako bauljaju osobe, muške i ženske, koje pripadaju  toj skupini socijalnih štićenika, kako bauljaju bez cilja, kako povraćaju pored ceste, kako se uvale nekim obiteljima u kuću i tu borave mjesecima, da nitko od onih koji su plaćeni za to, ne poduzima ništa!!!

Možda još gore od toga je što nitko ni iz obitelji tih jadnika se vele ne brine o njima!!!

Je li dovoljno osnovati JU, natrpati tamo svojih poslušnika i ne raditi ništa s onima koji su potrebiti baš istinske socijalne skrbi?

Najlakše je uzeti pakete i odnijeti onima koji ne mogu nikuda ići, puno je potrebitije brinuti o onima koji zulaju glavom bez obzira, a netko uredno prima novac za brigu o njima!!!

Ne znaš više ni koga zovnuti kad sretneš takvu osobu.

Zovneš policiju, oni kažu nije to u našoj domeni.

Zovneš socijalnu službu, ispada nije to ni njihov problem.

Nema odgovarajućih ustanova za zbrinjavanje takvih osoba.

Dakle, nađe se milijun razloga da se ništa ne uradi.

Što se zapravo treba dogoditi da netko reagira sukladno pravilima i zakonima???