Dugo godina, pa i desetljeća pišem, pišem o temama koje dopiru u sve pore života.
Osvrta na moja pisanja ima različitih, pozitivnih i onih drugih.
Prijedloga što i kako pisati, također.
Jedan mi je prijatelj sugerirao da malo pišem o pozitivnim stvarima u Rami, a reče ima ih toliko.


Piše: Ivan Filipović


Dugo sam razmišljao o tome i evo moga odgovora na to.

Legenda iz XIX stoljeća pojašnjava susret Istine i Laži.
Jednog lijepog, sunčanog dana, u šetnji se sreli Istina i Laž.
Laž prva progovara i reče; ” Danas je krasan dan”.
Istina pogleda u nebo i oko sebe i uvjeri se da je dan uistinu lijep.
Njih dvije su se družile dobar dio dana.
Šetajući tako naišle su na jedan bunar.
Laž reče Istini, ” Voda je jako lijepa i ugodna, hajdemo se zajedno okupati!”
Istina dodirne vodu pa se i sama uvjeri da je voda zaista ugodna.
Obje skinu svoju odjeću i krenu se kupati.
Najednom Laž izađe iz vode, obuče odjeću Istine i pobjegne.
I šokirana Istina izjuri iz bunara i potrči okolo gola tražeći uokolo Laž i svoju ukradenu odjeću.
Gledajući golu Istinu ljudi su iskaljivali svoj bijes i osudu.
Ti isti ljudi svojim postupcima natjerali su Istinu natrag u bunar kako bi u njemu utopila svoj stid.
Istovremeno dok se Istina skriva, Laž putuje svijetom maskirana u Istinu i tako zadovoljava potrebe društva.
Laž mu podilazi i ljudi ju vole, dok isti nipošto ne žele vidjeti golu Istinu!!!

Ovaj svijet je takav, radije će prihvatiti Laž obučenu u odijelo Istine nego golu Istinu!!!

Prijatelji dragi, ja ne želim tu lijepo obučenu Laž, meni je draža Istina pa makar i gola!!!