HVO je u vrijeme svoga postojanja bio jednima cilj, a drugima sredstvo, cilj je bio onima koji su ušli u borbu za Slobodu i za Dom, a sredstvo onima koji su ušli u borbu za dominaciju i vlast!!!
Piše: Ivan Filipović
8. travanj je uzet za nadnevak osnivanja HVO-a.
Ne znam zašto je odabran baš taj nadnevak?
Jer znam da su puno prije organizirane lokalne obrane tamo gdje su živjeli Hrvati.
Dakle, puno prije su ustrojene lokalne postrojbe, ovismo o veličini mjesta, i organizirane su straže, ovisno iz kojih se pravaca očekivao neprijatelj!!!
Pogledamo li malo genetiku HVO-a, poglavito poslijeratna obilježavanja obljetnica HVO-a, onda ćemo tu vidjeti puno toga što nije dovoljno jasno, u najmanju ruku!??
Između ostalog, sve češće se na obilježavanjima obljetnica utemeljenja HVO-a pojavljuju likovi koji nemaju ama baš nikakve veze s HVO-om, poglavito ne s utemeljenjem!!!
Pojavljuju se likovi koji su bili na drugim stranama, na neprijateljskim stranama u vrijeme stvaranja HVO-a, poglavito u vrijeme organiziranja prvih oružanih postrojbi za obranu prostora gdje žive Hrvati!!!
Dakle, u prvim redovima gledamo oficire “JNA” koji su prešli na hrvatsku stranu tek kad se vidjelo da “JNA” kao takva neće ni opstati niti pobijediti, pa su potražili spas među “svojima”!!!
U prvim redovima su i oni koji su dio rata proveli u toj istoj “JNA” kao oficiri kosa, da bi u jednom trenutku prešli iz te “JNA” u ABIH, muslimansku vojsku, u prve redove do Alije Izetbegović!!!
I završetkom rata nekim čudnim KOS-ovim linijama dospjeli na najviše pozicije koje pripadaju Hrvatima, u vojno sigurnosnim sustavima!!!
U prvim redovima se, već dugo, likovi koji su bili u službi KOS-a duboko u dubini rata i obnašali visoke, najviše dužnosti u vojnim industrijama!!!
I na kraju, u prvim redovima ćeš vidjeti najviše onih kojih nije bilo u prvim redovima kad se ratovalo, kad se branio Dom, kad se branila Domovina!!!
Istina, nađe se pored njih i poneki časnik i general koji im, uglavnom, služe kao paradne figure koje pokrivaju tu prazninu ratnika, mada takvi više spadaju u skupinu ratnih i poratnih profitera nego u skupinu istinskih ratnika, čast iznimkama!!!
Najgore od svega je što ratnici, oni preživjeli, koji znaju sve, znaju sve i svakoga u glavu, to sve prešutno odobravaju, prešutno se slažu s tim, a uvijek je šutnja znak odobravanja, dakle, ako šutiš, slažeš se!!!
To je opasno i to postaje u određenim trenucima razarajuće, jer, što će se sutra dogoditi, zatreba li opet boriti se za ono što nismo do kraja ostvarili?
Hoće li se ti iz prvih redova uključiti u prve borbene redove?
Neće sigurno!!!
Neće kao što nisu ni prije, oni će se pozabaviti nekim pozicijama, negdje na sigurnom ili pobjeći negdje daleko od opasnosti, i kad sve bude gotovo doći i preuzeti sve u svoje ruke!!!
Te činjenice bole!
Ali više boli spoznaja da ratnici sve to mirno gledaju, ponizno promatraju i nijemo šute!!!
Dakle, ti isti ratnici koji su imali hrabrosti stati na put neprijateljima, bez obzira s koje strane dolazili, danas su ostali bez hrabrosti, ostali su bez onoga što ih je činilo nepobjedivim, bez hrabrosti pomiješane s ponosom i jakom željom za ostanak na svome!!!
Danas je sve to izgubljeno, i hrabrost i ponos i jaka želja za ostankom, dakle, oborile se su glave, spustili su se pogledi, povile su se kičme i napušta se ono za što se borilo, za što se bilo spremno poginuti!!!
To je opasnost veća od svih neprijatelja koji dolaze sa svih strana, pa i ovih iznutra!!!
To je, dakle, najveća opasnost za opstojnost Hrvata kao takvih!!!
Jer, pokazali smo bezbroj puta da se znamo postaviti prema svim neprijateljima, svih vrsta, ali, kad sami sebi postanemo najveći neprijatelji to je čak i za nas nepobjedivo!!!