Isuse, sinoć si imao posljednju večeru kao čovjek, to je bilo zadnje Tvoje jelo na ovome svijetu, oprao si noge svojim učenicima i spremio se na muku i smrt.
Piše: Ivan Filipović
Isuse, Ti si sebi odabrao između mnoštva, dvanaest učenika kojima si vjerovao.
Međutim, oni nisu vjerovali Tebi unatoč činjenici da su znali tko si i da su svjedočili mnogim Tvojim čudesima.
Ali eto, ni to im nije bilo dovoljno da Ti ostanu vjerni i odani.
Dakle, jedan od njih Te je prodao!
Drugi su se razbježali!
Treći Te zatajili!
Praktički, svi su Te na neki način ostavili!!!
Preuzeli su Te dušmani.
Ali, nisu ti dušmani došli sa strane, to su sve Tvoji rođaci, Tvoji susjedi, Tvoji poznanici koji su Ti znali i majku i porijeklo, znali o Tebi sve.
Oni su vođeni zavišću, ljubomorom i sebičnošću dali Te ubiti jer nisu mogli podnijeti to što Ti jesi!
Izjednačili su Te s razbojnicima, s kriminalcima, čak i gore od toga, jer, zatražili su od Pilata da im pusti jednog od kriminalaca, a da Tebe razapne!!!
I evo, dođe taj dan, dođe Veliki petak kad Te pribijaju na križ i razapinju Te!!!
Došao je dan kad su Tebe, Boga, koji je uzeo ljudsko tijelo da se poistovjeti s nama, da nam da do znanja da je tu zbog nas, ne zbog Sebe.
To ljudsko tijelo je umrlo na današnji dan, na Veliki petak.
Nisi ih proklinjao, nisi ih mrzio, molio si za njih, govorio si; Oče oprosti im jer ne znaju što rade, a to može samo Bog!!!
Kao što rekoh, ubili su Te tvoji, najbliži.
Gore od toga je činjenica da ni danas nije ništa bolje, da Te i danas ubijamo mi koji sve znamo o Tebi!
Istina, nismo Te vidjeli, nisi s nama hodao, razgovarao i činio čudesa pred nama, ali znamo sve o Tebi!
Ali, to je sve, izgleda, premalo da Ti iskreno vjerujemo!
Ne, mi sebi tražimo zamjenu Tebe u mnogočemu; u materijalnom, u raznim tjelesnim užicima, tražimo Tebi zamjenu!!!
Zapravo, to je samo izgovor nas, sebi i onima oko sebe, kako mi, eto kao znamo, ali zapravo ne znamo mi ništa!!!
Ništa mi ne znamo, jer da znamo ne bi mi danas radili ovo što radimo!!!
Židovi su Te razapeli na Veliki petak, mi Te razapinjemo svaki dan, svaki sat, svaku sekundu, svojim grijesima, svojim lošim životnim navikama, izmišljamo načine kako Te što više povrijediti, uvrijediti, kako Te ubiti!!!
Pitanje je je li Tvoja smrt za nas bila vrijedna?
Jesmo li mi to zaslužili???
Jedino nas spašava to što si Ti umro da nas spasiš vječne smrti unatoč činjenici da ZNAŠ kakvi smo jadni!!!