Ljudi s karakterom znaju što je to, za one druge to je tek jedna u nizu nepoznanica!!!

Piše: Ivan Filipović

Nije lako biti istinski svoj!
Nije lako ostati na izvoru!
Nije lako sačuvati i zadržati identitet i dignitet!
To je kroz povijest dokazano bezbroj puta.
Zapravo, teško je to!!!
Za to treba puno odricanja, puno žrtve, puno suza pa i krvi!!!
Hrvatski narod je kroz povijest znao ostati i svoj i na svome, i sačuvati i dignitet i integritet, i sve ono što narod čini narodom!
Dakle, plaćali su to skupo, najskuplje, krvlju i životima!!!
O znoju da ne govorimo.
Ali su ostajali i opstajali, dakle, može se ako se hoće!!!
Međutim, puno je lakše prilagoditi se; vremenu, prostoru, vladaru, pustiti stihiji neka te nosi i što bude, bude.
Ali, u tom procesu gubi se sve ono što vrijedi, i kod čovjeka kao pojedinca i kod naroda, dakle, gubiš sebe, gubiš svoje korijenje, gubiš identitet i gubiš ono za što su, na kraju krajeva, svi ti preci prije krv lili, živote gubili ali opstali i ostali kao takvi!!!
Sve ono što su oni krvlju branili bacamo pod noge!
To je puno lakše!
Na našu žalost, svjedoci smo brojnih takvih primjera.
Uostalom, Rama može uvijek i u svemu može biti primjer, i u pozitivnom i u negativnom smislu.
Ramljaci su kroz svoju burnu povijest znali i tko su i što su, branili svoje i ostali svoji na svome!!!
Skupo je to plaćano, krvlju i životima!
Na žalost, bilo je i onih drugih, i danas ih ima, koji su se prilagođavali.
Međutim, ja volim posebno isticati primjer Dive Grabovčeve.
Diva je mlada Hrvatica iz Rame koja je životom platila svoju vjernost svome ISKONU!!!
Izabrala je smrt pored lagodnog života koji joj je nuđen od strane onoga kome ona nije željela pripasti!!!
To je primjer kako se ostaje dosljedan, svoj i vječan!!!
Davno su prošla vremena toga događaja, ali Diva i danas živi u svome narodu, u svojoj Rami!!!
Dokle bude Hrvata u Rami Diva će se spominjati u pozitivnom kontekstu kao pozitivan primjer iz naše prošlosti!!!
I prije Dive, i u Divino vrijeme, i poslije Dive je bilo Ramljanki koje su se podale, i danas ih ima, podaju se bilo kome, sasvim je svejedno tko je.
Obično to budu podavanja radi nekakvih ovo životnih pogodnosti, malo novca, malo moći, malo slave, a nevažno im je što su tim činom pogazile i pljunule na sve ono što su im preci, stoljećima krvlju branili i krvlju sačuvali!!!
Takvih se nitko ne sjeća, traju koliko i najnoviji trač, obično ih se spomene u nekim negativnim spomenima tipa konkubine, priležnice, kučke, i kako god ih nazoveš nećeš pogriješiti!!!
Toliki je vijek njihovog trajanja i spomena.
A Divu se spominje s poštovanjem!
Diva je primjer kako čovjek treba braniti svoje, pa i pod cijenu života!!!
Jer, da se Diva podala begu, vjerojatno nitko poslije ne bi ni čuo za Divu?
Otišla jedna mlada Ramljanka na Kupres begu, i ni prva ni zadnja.
Ali Diva je svojim činom, svojom žrtvom, ne samo sebe ostavila vječno živom, nego je i dala primjer mnogima koji to žele kako se treba braniti sebe i svoje!!!
I pod cijenu života, jer, u konačnici što ti znači život ako ga živiš bez dostojanstva?
Što ti znači život ako si nečiji rob, nečiji sluga, nečiji podanik, nečiji priležnik zbog interesa?
Diva je i ostat će vječiti primjer Hrvatima, i ne samo Hrvatima, svakome čovjeku koji drži do sebe, do svoga, kako se brani svoje!!!