Ne treba biti posebno pametan pa vidjeti kako upravo živimo ona biblijska Posljednja vremena, dovoljno je pročitati i vjerovati!!!

 

Piše: Ivan Filipović

 

Opomene dolaze, jedna za drugom, a mi i dalje i gluhi i slijepi!

Niti ih vidimo, niti ih čujemo, niti to želimo!

Dakle, svjedoci smo, svako malo nekim strašnim razornim događajima koja se dogode na različitim krajevima kugle zemaljske.

Poplave.

Potresi.

Cunami.

Ratovi.

I kako koja dođe onako se mi zgražamo, čudimo, kukamo, jaučemo, a zapravo ne vidimo ili ne želimo vidjeti što se to događa!!??

Zapravo, sve nam je rečeno i zapisano.

Vjernici su mogli koji su htjeli čitati o Posljednjim vremenima.

U tim Posljednjim vremenima predviđeni su upravo ovi događaji koji se sad događaju.

Ali, mi ljudi kao i obično, držimo se ponašanja apostola Tome.

Ne vjerujemo dok ne stavimo svoj prst!!!

I onda kad nam se malo dalje od nas događaju takve strahote koje su predviđene i zapisane da će se dogoditi u Posljednjim vremenima, nekako ne vjerujemo da je to to, sve dok se nama ne dogodi!!!

Kad se dogodi onda bude kasno.

A zapravo, već dugo mi živimo ta Posljednja vremena!

Ove nas strašne scene i nemili događaji uporno upozoravaju da se trgnemo, da progledamo i da se popravimo!!!

Međutim ne, mi tjeramo po svome.

Najgore od svega je što su žrtve svih tih strašnih događaja, nevine.

A žrtve su, uglavnom, uvijek nevine.

Pa i u ratovima, jer krivci za ratove nisu u situaciji ni na mjestu gdje se može stradati, poginuti!

Oni su negdje daleko i na sigurnom, ali su tamo gurnuli neke druge koji će ginuti za njih i njihove interese!!!

U ovim prirodnim nepogodama je slično, ne može se predvidjeti i stradaju, uglavnom, oni slabijih mogućnosti jer njihove stambene jedinice nisu građene po standardima koji podnose te potrese!

A najgore od svega je što mi poslije svih tih strašnih tragedija i silnih žrtava ne želimo otvoriti oči, ne želimo pogledati istini u oči, ne želimo priznati sami sebi da živimo ta Posljednja vremena!!!

Mislim da znam i razlog zašto smo takvi.

Jer, ako bi živjeli po vjeri, po vjerama, onda bi morali mijenjati svoje živote iz temelja, i onda nam ne bi bilo ništa ni čudno ni neobično, a ni nemoguće!

A ovako, mi smo se prepustili stihiji, neka nas stihija nosi pa što bude sa svima biti će i s nama!!!

A ovamo smo se spremni dokazivati i isticati kako smo veliki vjernici.

A jesmo li, zapravo???