Tanka je linija između ljubavi i mržnje, između prijateljstva i neprijateljstva, između zakletve i izdaje, između dobra i zla, između poštovanje i prodaje!!!
Piše: Ivan Filipovi
To je vidljivo kroz povijest čovječanstva, od prvih ljudi do naših vremena, dakle, od kad postoje ljudi postoji i izdaja!!!
Svjedok sam na vlastitom iskustvu, ali i iskustvima još mnogih, koliko malo treba da se čovjek čovjeka odrekne, da čovjek čovjeku okrene leđa.
To se poglavito pokazuje u trenutcima kad određeni čovjek nije baš u trendu, kad govori istinu koja mnogima smeta ili kad nije više na nekakvim pozicijama, ili jednostavno kad više ne treba onima kojima je do jučer bio okružen!!!
Onda samo gledaš kako se, jedan po jedan, distanciraju, kako se odmiču od tog čovjeka u kojeg su se do jučer kleli!!!
Čovjek koji to proživljava, kojemu se to događa, razmišlja i pita se što je to tako?
U trenutku glavom prolazi bezbroj odgovora, te zbog ovog, te zbog onog, te zato što ne šutim, zato što govorim istinu, zato što im više ne trebam,…, i tako se reda čitav niz potencijalnih odgovora.
I onda se samo po sebi nameće pitanje kako to popraviti?
Kako god okreneš ne vidiš ništa pametnog za učiniti, osim prestati biti TI, i biti ono što oni žele!
I tada te ne bi prihvatili sebi ravnog, smatrali bi te kao kukavicu koji je pogazio sebe da bi se dodvorio njima!!!
Pitanje je isplatili se to raditi?
Ja sam siguran da se to ne isplati!!!
Najzorniji primjer da loši ljudi nemaju svetinja su zadnji dani Isusova života.
Isus je bio okružen mnoštvom gdje se god pojavljivao, a skoro čitav svoj ovozemaljski život je bio okružen tom dvanaestoricom učenika, apostola, koje je On smatrao prijateljima, koji su Njega smatrali Učiteljem, znali su sve o Njemu, gledali su Njegova čudesa.
Ali, kad je došao trenutak Njegovog pada, zarobljavanja, pogubljenja, svi su mu okrenuli leđa, osim majke i najvjernijeg učenika koji je bio u pratnji Njegove Majke!!!
Dakle, svi ti koji su se laćali jezika i kleli se kako Ga neće izdati, koji su se laćali mača i sjekli tuđe uši, koji su se razbacivali riječima; ja ću, nećeš mi Ti ovo, ja ću poginuti,…., međutim, kad je došlo gusto svi su se razbježali!!!
Jedni su Ga izdali!
Jedni prodali!
Jedni zatajili!
Jedni se razbježali!
Nigdje nikoga!!!
Razapnu Ga u društvu dvojice kriminalaca, razbojnika, lopova, jedan od njih je isti kao i oni što su ga pratili, sumnja u Njegovo Božanstvo, i Njegovu moć i u toj sumnji ga proziva, ako si zaista Bog, Sin Božji, pomozi i Sebi i nama!
Dakle, on bi Njemu povjerovao kad bi ga skinuo s križa.
Međutim, onaj drugi razbojnik što je bio obješen s druge strane prekorava onog prvog i moli Isusa da ga se sjeti kad dođe kod Oca.
Isus mu odmah odgovara da će još danas biti s Njim u Raju.
Ako dakle, Isus koji je javno činio čudesa pred svojim učenicima nije ostao pošteđen ljudske zlobe kako može čovjek nešto tako očekivati???
Isus je došao na svijet odraditi ono zacrtano od Oca, nije se obazirao na ljudske slabosti, odradio je zadato, nije gledao ni na izdajnike, ni na lažove, ni na kukavice, odradio je ono za što je poslan na zemlju.
I mi bi trebali iz ovoga izvući pouku, držati se u životu Isusovih pravila, a ne obazirati se na ove oko sebe koji se mijenjaju po potrebi i koji bi nas izdali kad bi god to zatrebalo ili netko to od njih zatražio, ili ponudio kakvu materijalnu nagradu!!!
Stoga, ne treba spaljivati sebe kako bi druge ugrijao jer neće to cijeniti!!!