Piše: Ivan Filipović
To je tema oko koje je teško usuglasiti mišljenja i stavove.
Govorim u svoje ime, a nekako sam siguran i u ime dobrog dijela Hrvata, onog tihog i povučenog dijela koji je bez želje za reakcijom, koja, uglavnom, šuti i trpi.
Dakle, po mome sudu, ovaj nadnevak iz 1992. godine ima ogromno značenje za Hrvatsku.
Toga dana je priznata i toga dana je dobila legitimitet, postala je država u pravom smislu te riječi.
I to je, i trenutak i događaj za proslaviti, za obilježavati, za slaviti.
Naravno, kao Hrvatu mi taj nadnevak puno znači i na njega ću uvijek gledati kao na jedan od rođendana ove Hrvatske.
Međutim, 15. 1. 1998. godine završena je “mirna reintegracija” hrvatskog Podunavlja
Taj nadnevak i taj događaj jedan dio Hrvata isto proslavljaju i obilježavaju, a to drže nekakvom mudrom odlukom koja je političkim pregovorima vratila taj okupirani dio Hrvatske u ustavo pravni sustav Hrvatske.
Ja to tako ne doživljavam, naprotiv, ja sam uvjeren da je “mirna reintegracija” najveći politički poraz hrvatske politike!!!
Ipak su veće političke prevare one bez pritisaka koje se događaja od Račana do Plenkovića!!!
Morate znati da Tuđman NIKAD, ali baš NIKAD ne bi pristao na “mirnu reintegraciju” da nije bio pod pritiskom stranih sila ali i domaćih izdajnika iz najbližeg svog okruženja!!!
Istina, ta “mirna integracija” je formalno pravno vratila taj okupirani dio Hrvatske bez žrtava, ali tek bez žrtava u ono vrijeme.
Treba pogledati istini u oči i vidjeti da žrtve tog vremena i tog događaja osjećamo i danas.
Dakle, čitavo vrijeme od te “mirne reintegracije” do danas se zapravo događaju hrvatske žrtve u tom “reintegriranom” dijelu!!!
Ni dan danas, u tom dijelu, Hrvatska nije zaživjela u pravom smislu pravne države!!!
I dan danas u tim mjestima živi život na četničkoj i okupacijskoj podlozi!!!
I dan danas postoje mjesta gdje hrvatska policija ne smije ni doći, osim onih koji su presvukli odore po zaslugama “mirne reintegracije”, rade isto kao i prije samo su sad na platnom spisku Hrvatske!!!
U maločemu je ta “mirna reintegracija” zaživjela u pravom smislu te riječi, u pravoj, istinskoj integraciji tog prostora u hrvatski sustav, čak ni granice nisu riješene!
Dakle, ni u jednom segmentu života nije u potpunosti zaživjela ta famozna “mirna reintegracija”!
Za one što tu “mirnu reintegraciju” pravdaju zaustavljanjem prolijevanja krvi, odgovaram, pogledajte i vidjet ćete da se i dan danas prolijeva krv, hrvatska krv, a Podunavlje nije “integrirano”!!!
I zato je ovaj nadnevak, za mene osobno, najveći poraz hrvatske politike tog vremena!!!
Ovo s “integracijom” je potpuni promašaj!
Ovo je težak poraz hrvatske politike!
Ovo je pljuvanje na sve one koji su krvlju platili Slobodu!
Zapravo, trebalo se dogoditi Oluja 2 ili neka druga akcija, i onda bi se taj prostor pročistio jer mnogi zločinci i ubojice bi otišli traktorima ili nečim drugim, kao iz oni iz Knina!!!
E onda bi mogli pričati o istinskom vraćanju okupiranog teritorija u hrvatski sustav, a ovo je zabluda!!!
Samo su u hrvatskom sustavu kad ih Hrvatska plaća, a sve drugo je još uvijek po okupacijskom receptu!!!
Čak i ljudi su skoro isti!
Okupacijski gradonačelnik Vukovara je i dana alfa i omega tih prostora, i ne samo tih prostora nego i Zagreba i glavne politike koja vodi Hrvatsku!!!
O čemu pričate?
Kakva je to bila “mirna reintegracija”?
Što je tu reintegrirano?
Zapravo, to je priznanje vlastite nemoći!
To je bacanje oružja pred neprijatelja poslije dobivenog rata!!!
Na žalost, poslije te “mirne reintegracije” ništa više u Hrvatskoj nije normalno!
To se događa 1998. godine.
Već 2000. Hrvatsku preuzimaju u punom kapacitetu te snage koje su tom “reintegracijom” dobile krila, pomilovane su, abolirane su,…
Na žalost, i dan danas oni upravljaju Hrvatskom!
E moj narode, mi što prije moramo napraviti mirnu reintegraciju sami sa sobom, inače će povijest pisati, “bio jednom, ovdje, jedan narod, zvali se Hrvati koji je sam sebe uništio svojim glupostima!!!