Razmišljanje običnog, nacionalno svjesnog Hrvata koji je u najboljim godinama. razmišljanje i osvrt s bezbroj pitanja.
Piše: Ivan Filipović
Vratit ćemo se u onaj sistem prije devedesetih, komunistički sistem.
Za ovakvu vrstu ljudi taj sistem je bio ROBIJA u kojoj smo bili zatvoreni, ali postojala je mogućnost pobjeći iz te ROBIJE, a to bježanje je značilo inozemstvo!!!
Međutim, taj čin je nosio sa sobom i dozu opasnosti, jer, svaki bijeg iz tog zatvora je nosio sa sobom i određene prijetnje!
Jer svatko, ili većina tih koji su izabrali bjekstvo su obilježeni kao neprijatelji sistema, teroristi i bili su meta udbaških kilera-ubojica diljem svijeta!!!
Oni koji su ostali “dragovoljno” u toj tamnici su živjeli kako su znali i umjeli.
Jedni su živjeli drugi su životarili!!!
Ova kategorija o kojoj govorim su životarili, a živjeli su oni koji su se prilagođavali!!!
Ovi su živjeli svoje živote boreći se za egzistenciju i nadali se boljem!!!
I u tom nadanju, u tom čekanju, u tom životarenju su uvijek bili Spremni na najgore!
Onda su došle te devedesete.
Došlo je do tih političkih previranja, da ne kažem promjena jer se nije vele promijenilo, osim što su stvorene, a neke krvlju, nacionalne države koje je Jugoslavija držala u prisilnom “savezništvu”, točnije zarobljeništvu!
Nikakve druge veće promjene se nisu dogodile!
I tada su ovi s početka priče odradili glavno!
Bili su glavni Revolucionari u toj političkoj Revoluciji!
Založili su svoje glave u stvaranju političke platforme za političke promjene!!!
Kad se vidjelo da su “promjene” neminovne, kad su bile tu, kad je izborna pobjeda svrgnula te komunističke snage, onda su se skoro sve te političke, komunističke snage iz propalog sistema slile u taj novi i preuzeli sve, ali doslovno sve!!!
Kad je počeo rat ti Hrvati, ti koji su bili u zatočeništvu jugo-komunističkom, su uzeli oružje u ruke i bez kalkulacija stali na branik, stali na crtu, stali u obranu!!!
Nisu štedjeli ništa, ni sebe ni svoje živote, kako bi ostvarili tisućljetni san Hrvata o Slobodi i Domovini!!!
I ostvarili su taj san!
I napravili su sve!
I kad su sve napravili, kad je sve bilo gotovo, kad je oružje vraćeno u skladišta, opet su dominaciju preuzeli oni isti, oni iz onog sistema!!!
Dakle, opet su sve preuzeli i stavili pod svoju kontrolu, na žalost, tako je i dan danas!!!
Nositelji svih tih promjena, koje ja s pravom nazivam Revolucionari, danas su na marginama!!!
Danas su na rubu, u svakom pogledu, na marginama i na rubu svakog segmenta života!!!
Mnogi su bez ikakvih prava!
Mnogi su pod istragama!
Mnogi su pod optužbama!
A mnogi su i po zatvorima!
Na žalost, mnogi su pod zemljom, ubijeni nepravdom, a mnogi od njih su digli ruku na sebe!!!
Istina, mnogi su se i ušlepali u vladajuće strukture, i tu uživaju, zapravo uživaju u izdaji svojih suboraca, prijatelja, svoga naroda!!!
I sad, s ove distance, s distance od preko 30 godina, kad pogledamo s ove distance vidimo da smo potrošili najljepše godine svoga života, pritom izlažući svoje živote, izlažući svoje obitelji, izlažući sve što imamo, da bi oni protiv kojih smo Ustali devedesetih mogli danas i sve ove godine legitimno i po zakonu nastaviti raditi ono što su radili u onom sistemu!!!
Opet od nas praveći marginalne skupine, skupine koje i danas nisu sigurne i s oprezom iznose svoje stavove ali i svoje djelovanje kroz tih 30-ak godina!!!
Zapravo, pitanje svih pitanja je, ČEMU SVE TO???
Čemu sve te žrtve?
Čemu tolika krv?
Čemu toliki mladi životi?
Čemu tolika patnja i stradanja hrvatskog naroda?
Čemu sve, ako smo sve krvlju plaćeno predali u ruke neprijateljima???
Čemu žrtva hrvatskog naroda?
Čemu žrtve najboljih kćeri i sinova hrvatskog naroda?
Čemu sve te smrti os stoljeća sedmog?
Čemu sva ta borba ako i poslije svega, i unatoč svemu, i nakon svega, opet glavnu riječ vode dušmani Hrvatske i Hrvata???
A što smo i gdje smo mi u tome svemu???