Piše: Ivan Filipović
Pogledamo li ponašanje i status Hrvata u Hrvatskoj i u BiH, stječe se dojam da smo mi Hrvati kao slavuji u krletci.
Zatočeni i ograničeni u vlastitoj Domovini, u svemu pa i u kretanju.
Oni “vlasnici krletki” koji su nas zatočili, s vremena na vrijeme nam daju hranu i vodu, a zauzvrat od nas traže da im stalno i neprestano pjevamo, čak i glazbene želje im ispunjamo!!!
Dakle, slavuji su ptice pjevice, i kažu da nema ljepše pjesme od pjesme slavuja.
Međutim, kad slavuj u krletci pjeva, onda nešto ne štima.
Ili slavuj nije dobar, ili je krletka previše dobra???
Mi Hrvati se u potpunosti se možemo usporediti s ovim slavujima.
Ili s nama nešto nije u redu, ili je krletka previše dobra pa se mi i ne bunimo na krletku?
Ili je možda navika, jer predugo smo mi kao narod proveli po raznim “krletkama”, bez slobode?!
Naravno, na ovo pitanje će biti različitih odgovora.
Moje mišljenje je, nije do krletke, do nas je!!!
Dakle, ni jedna krletka pa ni naša nije dobra i nije idealna, samim tim što ograničava slobodu!
Da je dobra ne bi imala vrata i ne bi bila krletka.
Sloboda je jedino dobra, ali s nama nešto nije u redu čim mi prihvaćamo život u krletci, život u ograničenju!!!
Lako je, dakle, staviti slavuja u krletku, hajde neka netko proba staviti orla u krletku.
Neće taj orao zapjevati, sigurni budite da taj orao ne bude li mogao prokopati krletku, on će uginuti!!!
Na lancu se moglo vidjeti velike zvijeri, ali nikad vuka na lancu nećete vidjeti!
Jer vuk ima ponos!
Vuk ako ne može biti slobodan on će ugristi onoga tko ga pokuša staviti u lanac, ako mu to ne uspije on će to platiti životom, jer će onaj kojeg je pokušao ugristi ili ga ugrizao, ubiti će ga braneći se!!!
E sad, što je s nama, u koju skupinu pripadamo?
Sudeći po podnošenju krletke spadamo u skupinu slavuja koji su za malo hrane i vode pjevati unatoč činjenici da smo bez slobode!!!
Ponašamo se kao da smo rođeni za krletke, za ropstvo!??
A tako ponosan narod!
Tako prkosan narod, s vremena na vrijeme!
Tako častan narod!
Ali dozvolimo nekim trgovcima ljudskim dušama i sudbinama da nas drže u tim krletkama protiv naše volje, i da im uz tu mizernu hranu i vodu pjevamo, čak i po njihovom izboru!!!
Narode moj, tražimo od tih vlasnika krletki da nam ugradi ogledalo u krletku pa da se pogledamo i da vidimo u kakvom smo stanju.
Onda možemo odlučiti, nastaviti dalje pokorno služiti u krletci i pljunuti u ogledalo, ili to ogledalo razbiti i usprotiviti se vlasnicima krletke, i čim prvi put otvori vrata krletke dajući nam hranu i vodu, ščepati ga za ruku i osloboditi se!!!