Dobijem poziv od jednog prijatelja, ratnika, koji je donio, kako kaže, najtežu odluku u svome životu.
Piše: Ivan Filipović
Pozvao me na kavu da mi kaže tu svoju najtežu životnu odluku u lice.
Sjeli smo i započeli razgovor uz moje pitanje, “što je tako žurno i važno”?
Kaže mi, “prijatelju, odlazim”!!!
To je rekao tako tužno da sam u njegovim očima vidio samo tugu koja se izlijevala po stolu za kojim smo sjedili.
Nisam vjerovao da čujem to što čujem.
Zezaš me, pitam ga?
Ne veli, mrtav sam ozbiljan!
Zašto, prijatelju?
Kamo?
Što te sad tjera, a nisi otišao kad su mnogi odlazili i bježali?
Dugo je šutio i gledao kroz mene.
I onda je progovorio.
Prijatelju, znaš da se devedesetih nismo bojali ni “JNA”, ni četnika, ni mudžahedina, ni ikoga tko nas je ugrožavao.
Svima smo im stali na put.
Sviju smo ih zaustavili.
Sad me je strah “naših”!
Sad me je strah “naših”, onih koji pod krimenom zaštite naših interesa, veličaju naše ratne neprijatelje!!!
Zar hrvatske interese štite oni vlastodršci koji kažu da Spomen ploče poginulim braniteljima, HOS-ovcima, treba baciti u smeće?
Što možeš očekivati od vlastodržaca koji su na vrhu piramide vlasti u državi koju nazivaju “slučajnom državom”?
Što reći za vlastodršce države koji četnike i rušitelje te države prihvaćaju kao nezamjenjive partnere, bez pokajanja, isprike ili osude???
Što očekivati od zaštitnika hrvatskih interesa od onih koji u genocidnoj tvorevini “RS” hrabre te ubojice da čuvaju tu krvavu tvorevinu???
Što očekivati od politika koje ništa ne rade na vraćanju Hrvata u BiH u konstitutivnost, nego raznim izmišljotinama održavaju svoje pozicije?
Eto, takve politike predugo traju, a za mene je to previše.
Ne mogu više!!!
Odoh tamo gdje se stvaraju i već dominiraju neke pederske vrijednosti!
Gdje će, vjerojatno, uvesti jednu “svjetsku vladu”, s jednom “svjetskom religijom”!
Ali to mene neće neće zanimati.
Ja ću živjeti svoje vrijednosti.
Ja ću se boriti za svoj život i svoje preživljavanje.
Moliti ću se svome Bogu kojega mi ne mogu zamijeniti ničim jer ja dobro znam u koga vjerujem!!!
Ako ništa oni tamo su iskreniji.
Javno kažu svoje stavove pa ti odluči.
Ovi naš su uz sve loše još i beskrajno licemjerni!!!
Ližu oltare, zauzimaju prve klupe, a narodu uzimaju dušu!!!
Sretno prijatelju, ja ostajem i boriti ću se do kraja!!!