Jedni kažu nada umire zadnja, ja bih rekao nada ne umire, mi umiremo nadajući se!!!

Piše: Ivan Filipović

Živim za trenutak kad će u Rami opet doći vrijeme za novi Pokret!
Za novu političku snagu koja će isključiti, ali apsolutno isključiti, komuniste i obavještajce!!!
Živim za taj trenutak, i za taj trenutak sam opet Spreman na sve!
A mislim da taj trenutak nije daleko!!!
Dakle, imamo tu kritičnu masu, poglavito mladih i nezadovoljnih , dovoljno obrazovanih i pametnih koji su na svojoj koži osjetili šikaniranje tih protivničkih tabora koji ih bez razmišljanja šalju u svijet bijeli!!!
Iskreno se nadam da će u toj mladosti, u tim ljudima proraditi ono iskonsko, ono Ramsko, ono što je Ramu uvijek činilo Ramom!
Dakle, taj prkos i potreba za pravdom i pravednosti!
Evo, tome se iskreno nadam!!!

Treba izvući pouku iz grešaka počinjenih devedesete!!!
Devedesete, kad smo išli na političke cijevi, dragovoljci i oni prvi su srcem išli na te “cijevi”, a kalkulanti su bili daleko iza i čekali da se “oslobodi prostor” i da oni upadnu na “oslobođeni prostor” i da ga počiste u svome stilu i uvjerenju!!!
To se ponovilo i u ratu!
Ratnici koji su otišli na prvu crtu, stali pred neprijatelje, zaustavili ih, to su radili srcem i dušom, Spremni i život dati za Slobodu!!!
Međutim, iza su bili oni koji su čekali da dođe Sloboda, i opet upali na “oslobođeni teritorij” i zauzeli sve!
E, to je sudbina dragovoljaca!
Dok ideš srcem za jasan cilj, lešinari iza tebe dolaze na očišćen prostor, u politici i u ratu!!!

Oprez, ne činite pogreške nas iz devedesete!!!