Neosporno je i nemjerljivo sve pozitivno što su fratri uradili za Hrvate, Katolike u BiH, o tome nema zbora, poglavito ne sumnje, no, i među tim divovima bilo je, ima i biti će i najgoreg mogućeg šljama koji su radili i rade na ubijanju nacije, a ni vjera im baš nije sveta!!!

Piše: Ivan Filipović

Ima jedna stara izreka koja kaže, kad čovjek sjedne na obraz, brišu se granice bezobrazluka!!!

Dakle, ovakve svečane prigode povodom Mlade mise trebale bi biti zaista svečane, u svakom pogledu, a poglavito u govorima s Oltara.
Međutim, ovo što je u Rami, na Šćitu, napravio notorni bosanski fratar, Fra Mato Topić, je ispod svake razine dobrog ukusa!!!
Bio sam tu, slušao i pitao se, Bože, što se ovo događa, pa nije ovo politička tribina, ovo je Mlada misa?!
Poslije sam taj “govor”, govor prepun mržnje poslušao još nekoliko puta i morao sam ovo napisati, jer šutnja je znak odobravanja i slaganja, a s ovim se niti slažem niti odobravam.
Pokušati ću ići redom kako je “govornik” govorio.
Počeo je svojim dolaskom na Šćit 2000. godine za gvardijana, no, ne spominje da je na prijevaru ii pod pritiscima došao na tu poziciju, iako nije dobio taj potrebni broj glasova na koje se u ova zadnja vremena vole pozivati on i njegovi podanici!
Spominje, također, kako je baš počeo prvi ovom mladomisniku stavljati, tada djetetu, križiće na čelo, što je sasvim normalno pa i uobičajeno.
Međutim, ne spominje da je baš on mnogima stavio ogromne, nepotrebne “križeve” na leđa, od kojih i danas pate i nose ih u teškim mukama, s teškim tjelesnim pa i duhovnim ranama na sebi!!!
Potom je pričao o križevima koji u ljudskim, a poglavito fratarskim životima nisu nimalo lagani ako ćeš ih nositi ispravno i s dostojanstvom.
Onda je “sišao s križa” i spustio se na zemlju, među fratre, i to ne među ovo vremenske nego među umrle fratre čija je mnoga imena spomenu.
Pozorno prateći imena spomenutih pokojnih fratara lako je uočljivo kako notorni govornik nema baš ništa zajedničko s velikom većinom njih, izuzev Reda i habita, osim s jednim koji je toliko “volio” Ramu da je odbio pokopati se u Rami, među subraćom, ili je to, možda, bila želja nekoga vrlo bliskoga mu!??
Osnova njegova govora je bila “bosanski ujaci i bosanstvo”, protkani mržnjom prema svemu što nije “bosansko i daidževsko”!!!
U isto vrijeme traži od svih koji se ne slažu s njima da odu u Ripce u fratarsko groblje i napišu ispod imena pokojnih fratara da su izdajnici, ahdnamaši, sluge sultanove.
Pa kako će to napisati kad od svih pokojnih spomenutih ramskih fratara, ovi tu pokopani ne spadaju u tu skupinu, a taj koji je sinonim tih je pokopan negdje tamo daleko!
Posebno se pozivao na Svetog Franju i Njegov život, ali na Red kojemu i sam pripada.
Sveti Franjo je bio dijete bogatog trgovca koji je odbacio sve materijalno i pošao putem Krista, A on je došao iz siromašne obitelji, a kroz svoje redovničko “djelovanje” je postao tajkun, bogataš!!!
Vjerodostojno, zar ne???
S ponosom ističe fratarsku “gromadu”, Zvizdovića, kako mu kip veličine Ramskog križa stoji u crkvenom dvorištu kao “gorostas-čuvar” katoličanstva u tursko vrijeme, a znamo da je on primatelj te prevare zvane Ahdnama od koje je samo on imao koristi, zaštitu, a narod je tek tada počeo proživljavati kalvariju, ubojstva i progone!!!
Pa krvnik Tito je imao, i još ima, velebne spomenike diljem bivše države, a najveći je ubojica Hrvata, i spada među 10 najvećih krvnika svijeta!!!
Je li to mjerilo???
Poseban naglasak stavlja na stradanja i zatvore bosanskih fratara kroz komunistički sistem, a ne spominje da ti isti mučeni fratri nisu gajili sustav vrijednosti kojemu on pripada, i nisu bili zaštićeni “dobrim pastirom”, naprotiv, od tamo su prokazivani, pa su, između ostalog, i zbog toga bili proganjani!!!
Spominje i Sinj, Cetinsku krajinu, bijeg ili seobu Ramljaka, jednog dijela, i bijeg svih fratara iz Rame.
Nije li to najveća izdaja fratara prema povjerenom im stadu, zbog kojeg oni i postoje, jer bez tog stada oni su ništa, sami su sebi svrha???!!!
Ponos i čast tih “bosanskih fratara”, nema se što reći!!!
Opominje mladomisnika da nikad ne bude ohol i ne misli kako mora baš on biti u Rami, naglašavajući kako neki od spomenutih pokojni fratara nikada nisu bili na službi u Rami, a postali i ostali su veliki!!!
Potom ističe fratarske zasluge u očuvanju stada i nekretnina, stavljajući poseban naglasak na nekretnine, što mu uža specijalnost.
Stado nisu sačuvali, jer tamo gdje su oni čuvali stado, stado je nestalo!!!
Mnogi su pobjegli, sa stadom ili bez, a oni koji nisu bježali platili su glavom, poput fojnički fratara, i to baš od potomaka onih koji su dali Ahdnamu njegovoj “gromadi”!!!
Osvrnuo se na izdaju na relaciji vjernik-fratar, te naveo nekoliko primjera, međutim ne spominje izdaju u vlastitim redovima!
Šuti o tome kako su u Visokom neki sjemeništarci radili zajedno neke stvari, dijeljenje letaka, a samo jedan je završio u zatvoru?
Zna on o čemu ja govorim!!!
Onda priča o raznim vrstama izdaja, o praćenju, špijunaži fratara, a ne spominje kako upravo te “gromade ” kojima se on divi bili dio te obavještajne zajednice, a kroz “dobri pastir” radili najgore stvari upravo svojoj subraći!!!
Potom priča o nekim “efet-efendijama”, a on sam je okupio priličan broj tih “efet-efendija” koji su se odmetnuli od svoje Provincije i našli utočište u zaštiti “boga bala”!!!
Najzanimljivija rečenica je ona o psima i lajanju.
Tu kao da priča u prvom licu jednine, jer mnogi oko njega ne znaju zašto “laju”, ali kad čuju njegov “lavež” djeluju po osjećaju!!!
Spominje vrijeme slabih đaka i slabih škola, a pored oltara mu sjede učitelji tih slabih đaka u slabim školama!!!
Naglašava ljubav i mržnju, a sam ljubavi ima tek za novcem i maloljetnicama!!!

Posebno licemjerno je kad kaže, voljeti Ramu ne znači uzimati sve za sebe, a to govori lik koji od kad je došao u Ramu uzima sve za sebe, od novca do maloljetnica, a to isto čini i danas kad nije u Rami ni u ramskoj župi!!!
Vrh licemjerstva je žal za izgubljenim samostanskim balkonom i mnogim orgijanjima na njemu, a poglavito se s tugom se sjeća dragih mu gostiju iz svijeta “bosanskih politika, kultura i ostalih segmenata društva”, pritom silno lajući na sve hrvatsko!!!Kroz čitav svoj govor s posebnim žarom naglašava “bosansko, ujake”, a samo u mržnji spominje hrvatsko!!!

Poseban naglasak stavlja i često ga citira na Andrića, čovjeka koji je vrhunski pisac, ali, Andrić je kopile jednog posrnulog bosanskog fratra!

Pitanje je što baš njega toliko fascinira Andrić???
Pričati o razjedinjenosti lika koji je svojim dolaskom u Ramu i svojim dugogodišnjim djelovanjem u Rami, napravi toliki razdor među ramskim narodom, među ramskim pukom, ja bih rekao većim razdorom nego su napravili svi ratovi, svi okupatori i sve partije zadnjih sto godina!!!

Pričati o nekoj ustaljenosti ili borbi za službovanje samo na području Rame, a u isto vrijeme zaboravljajući da je baš on najdulje boravio u Rami, na raznim pozicijama i na raznim službama!!!
Podučavati mladomisnike kako se trebaju boriti na svome putu, pitanje je samo mislili li on da njihova borba treba biti kao njegova kroz njegovo djelovanje na svome putu???


I na kraju, pitam one koji će lajati na ovaj moj osvrt.
Hoćete li vi biti oni “psi” koji laju po reakciji jer je zalajao uplašeni “pas”???