Ljudi, narod koji ne drže do svojih SVETINJA i nisu ljudi, to je obična stoka!!!
Piše: Ivan Filipović
Poštovani Hrvatice i Hrvati, poštovani Zagrepčanke i Zagrepčani, nalazimo se u vremenu obilježavanja Svih Svetih i Dušnog Dana.
To su za kršćane, katolike, vjernike važni dani i važna sjećanja, u tim danima se sjećamo svojih najmiliji koji više nisu s nama.
U tim danima obilazimo njihove grobove, palimo svijeće, donosimo cvijeće i molimo se njih, i jednostavno u tim danima se sjedinimo s njima.
I to su ta dva dana kad ogromna većina vjernika obilazi grobove svojih pokojnika.
To tako rade vjernici.
Međutim, kako rade nevjernici, e to su upravo pokazali u Zagrebu tek nekoliko dana uoči ta dva vjernička blagdana.
Dakle, tek nekoliko dana pred Sve Svete i Dušni Dan, ti nevjernici koji, na žalost, vladaju Zagrebom, i ne samo Zagrebom, vladaju i čitavom Hrvatskom, i ne samo Hrvatskom, vladaju hrvatskim narodom u obadvije Domovine!!!
Ti nevjernici i ti bezbožnici kojima ništa nije sveto osim sebe samih, ili barem im nije sveto ono što je vjerničkom, hrvatskom puku sveto, oni su baš ciljano uoči tih dana dali oskrnaviti Murale koji podsjećaju na velike bitke, velike ljude i velike gradove naše nedavne prošlosti, podsjećaju nas na velike bitke, ljude i gradove koji su prkosili i sili i smrti!!!
Na ljude koji se nisu dali pokoriti, radije su umrli!!!
Vukovar njima ne znači ništa, a Vukovar je za svakog normalnog Hrvata simbol obrane Hrvatske, simbol obrane hrvatstva, simbol Slobode!!!
Za Vukovar su pali mnogi hrvatski domoljubi koji ljubljaše svoju Domovinu!
I general Praljak takvima smeta jer je general Praljak časno stao u obranu obadviju Domovina!
Časno je stao u obranu svoga naroda!
Na kraju je časno i otišao ne priznajući presudu tog haškog krivosuđa koji je sudio po narudžbi, a ne po pravdi!!!
Dakle, nije im dao prigodu da uživaju u toj svojoj presudi, nije im dopustio da mu izreknu presudu, prije je umro!!!
To mogu samo veliki ljudi, jer samo velik čovjek može odabrati smrt, dostojanstvenu smrt, pa i svojom rukom, radije nego ponižavajući život, negoli život roba, život poniženog čovjeka koji će ostatak svog života gledati preda se jer neće moći i neće smjeti podignuti glavu jer će ga progoniti tom presudom i tjerat će ga na pogled preda se!!!
To je njima ne shvatljivo jer oni ne spadaju u tu skupinu ljudi, zapravo, pitanje mogu li takvi uopće nazvati ljudima osim po izgledu, to je dvojbeno!!??
Ali više od svega nabrojanog žalosti činjenica da smo mi Hrvati, praktički u isto vrijeme, i tako jaki i tako slabi, i tako prkosni i tako bezvoljni!!!
Dakle, bili smo spremni ginuti, mnogi su poginuli.
Kad nam obezvrjeđuju ono za što su naša braća i prijatelji poginuli, mi pokorno šutimo, gledamo, gledamo oborene glave kao što bi pokojni general Praljak gledao da je saslušao presudi i da je ostao na životu!!??
I sad, pitam sebe i vas, kakav smo mi to narod?
Može li se nas definirat bez onoga “ali” ili onoga “ili”???