Piše: Ivan Filipović

 

Neki dan u razgovoru pitaju me, “što te više motivira za borbu s vjetrenjačama”?

Pa evo, vidite,  sve je  džabe i sve uzalud.
Narod je oborio glave, gazi po vlastitom ponosu i skinuo gaće, i tako hoda čekajući što će se dogoditi!

Evo vidite, djeca su ti otjerana u svijet, i tebi otimaju kruh svagdanji, i ti još imaš  motivacije za dalju borbu!??

Uostalom, nije li očito da je se ogromna većina predala, bacila koplje u trnje, i tako pognute glave i spuštenih gaća hoda i čeka ni sami ne znajući što!!!

Malo sam stao, razmislio i rekao, u pravu ste 100%.

Dakle, sve što ste rekli stoji, ništa niste ni slagali ni izmislili, i sa svim rečenim se apsolutno slažem!

Međutim, ima nešto što nikako ne mogu razumjeti, dakle ne mogu razumjeti što vas tjera na šutnju?

Što vas tjera na bacanje koplja u trnje?

Što vas motivira da hodate pognute glave i spuštenih gaća?

Što vas motivira biti nečijim robovima, kad ste i životima bili spremni braniti Slobodu???

Zaista ne razumijem.

Moja motivacija je, uz slaganje sa svim navedenim, da to ne bude tako vječno!

Da jednom kažemo DOSTA!

Evo, moju su djecu otjerali, i vašu su mnogu djecu otjerali, ali neka to bude prestanak tjeranja naše djece s njihovih ognjišta!!!

Neka dođe vrijeme jednakih mogućnosti za sve, a ne samo za probrane!

Eto to je motivacija koja mene drži, a vi meni objasnite što vas motivira da radite to što radite!!??

Da pognete glave, da gazite po vlastitom ponosu i spustite gaće???