To je pitanje koje čeka pravi odgovor, ili još bolje, čeka potvrdu onoga što je trebalo i moralo biti, a nije!!!
Piše: Ivan Filipović
Ako gledamo s ljudske strane pa i s Božje strane onda zasigurno jesu.
Zasigurno su zaslužile da se kroz generacije i generacije u najmanju ruku poštuju njihove žrtve, i da im kad je god i gdje je god to moguće odaju dužno počast!!!
Poslije onog partizanskog rata kad je Rama doživjela najveći masakr, pa i genocid jer je u dva dana uglavnom poklano preko tisuću Ramljaka, nije bilo načina to obilježiti zbog činjenice da su počinitelji tih zločina činili vlast u nastaloj državi!!!
Ni poslije ovoga rata nismo učinili ništa puno bolje, a trebali smo odmah po završetku rata.
Međutim, ako je suditi po viđenom onda te žrtve nisu zaslužile ništa!!!
Naprotiv, prema njima se odnosi kao prema agresoru!
U nekim situacijama čak i gore!!!
Čitav niz primjera je za to, ali ću samo nekoliko navesti.
Taj spomenik poginulim braniteljima u Prozoru, što je on zapravo i na što on sliči, izuzmemo li simboliku koju ima u sebi sve drugo mu je manje vrijedno ili skoro bezvrijedno!!!
Simbolika koju ja u njemu vidim je, okvir koji simbolizira prozor-Prozor i križ unutar tog prozora bi trebao simbolizirati vjeru tih žrtava, i sam spomenik bi trebao biti mjesto gdje će se doći pokloniti i zapaliti svijeću, pomoliti se, staviti cvijet.
Međutim, kao što rekoh, sve osim simbolike je izostalo!
Ne želim polemizirati o idejnom rješenju, o izvođaču radova, je li moglo bolje, što je potrošeno, koliko je uloženo, to prepuštam drugima, ja govorim o činjenicama.
Isto kao što ni žrtve četničkog pokolja nisu dobile onom pločom i Ramskim križem nisu dobile odgovarajuće obilježje, jer ona ploča je trebala biti uz Ramski križ da dominira onim prostorom, ni natpis nije kakav je prvotno predviđen, ali eto, tu su bile neke čudne igre!!!
Treća stvar je možda i najgora, gora nego igdje gdje su Hrvati stradali, a stradali su gdje god su živjeli, je mjesto gdje stoje fotografije poginulih branitelja!!!
I one najsiromašnije općine su napravile barem Spomen sobu poginulim braniteljima gdje su izložene uz fotografije i neki predmeti iz ratnih vremena, životopisi, mjesta stradanja, svi podaci koji su važni i koji kazuju sve o svakoj žrtvi, dakle, sve na jednom mjestu!!!
Naša općina, kao općina s najvećim proračunom u državi nije bila u stanju napraviti ni tu jadnu Spomen sobu!!!
Naši poginuli suborci su dobili tek par kvadrata šperploče na kojima su fotografije poginulih u obrani Rame, i to je sve!!!
Tamo su fotografije, zajedno, i poginulih u borbama i poginulih u nekim drugim pa i sumnjivim okolnostima!!!
Dakle, evo samo nekoliko primjera, a ima ih čitav niz, gdje mi pokazujemo da nam zaista ništa ne znače ili nam vrlo malo znače te naše žrtve bez kojih ne bi bili tu gdje jesmo!!!
A da ne kažem o ponašanju vlasti, a posebno o utjecaju koalicijskog partnera na sve ovo!!!
O tome se može puno pričati i pisati, i pričat će se i pisati, ovo su tek neki primjeri koji naglašavaju zapravo naš odnos prema našim žrtvama, prema onima koji su nam omogućili da budemo tu gdje jesmo, i da budemo ne pokoreni i Slobodni!!!
Siguran sam da su uz vlastodršce najodgovorniji čelnici Udruga proisteklih iz rata koji svojom pasivnošću daju mogućnost vlastodršcima da rade što hoće!!!
Pozivam sve čelnike Udruga da pozovu one u čije ime su tu i da se izbore za ono što pripada poginulima ali i živima braniteljima, ili da odstupe s tih položaja!!!
U protivnom dolazi vrijeme Dragovoljaca!!!