Piše: Ivan Filipović

 

Rama je uz te prirodne ljepote koje nam je Bog dao, bila i mjesto teškog življenja, popraćenog znojem, suzama, a često i krvlju!!!

Takvi uvjeti življenja su u Rami s jedne strane stvarali Prkos, Inat, Ponos, Čvrstoću i odlučnost u ustrajnosti, i takvi su bili dobar dio Ramljaka!

Međutim,  s druge strane i u isto vrijeme postojala je i ona druga vrsta, vazale, beskičmenjaci, bezlični likovi koji su gmizali po potrebi, to je bio njihov način življenja, prilagođavali se vremenima, uvjetima, vladarima, i tako su opstajali, neopterećeni ničim posebno, ni ponosom, ni prkosom, ni inatom, ni obrazom, pa čak ni vjerom ni nacijom!!!

To je tako bilo, tako je i danas, možda je malo napredovala “tehnologija uvlačenja”, ali su principi isti!!!

Na žalost, i danas u Rami dominiraju ovi malobrojniji ali izrazitom sposobnošću prilagođavanja!!!

Neki kažu za takve kako su spremni pogaziti sve VRIJEDNOSTI i SVETINJE, međutim, nameće se pitanje IMAJU LI TAKVI UOPĆE ŠTO POGAZITI???

Kako god, takvima je važno da ima dovoljno vazelina i neće biti problema, neka ima dovoljno vazelina i oni bezbolno ulaze, smjeste se i uživaju!!!

Na žalost, nije to samo naš problem, slično je kod svih naroda i u svim krajevima, i izgleda je najtraženija roba u ovome vremenu vazelin, traženiji čak i od maski pa i cjepiva!!!

 

 

 

Ovo ću završiti jednom pjesmom kojom sin peder tješi zabrinutu majku, a koja glasi, ” dok je svetog vazelina, ne boj se za svoga sina”!!!