Dugo sam dvojio napisati ovo ili ne, i onda odlučio NAPISATI, neka se vidi kakvih “ljudi” i razmišljanja ima!!!

Nisam bio, niti sam još, siguran što mi je rodijak htio poručiti, ali sam siguran u svoju odluke!!!

Piše: Ivan Filipović

 

Neki dan ja kod kuće slažem neku građu koju sam pripremio za neke projekte koje imam.

Naiđe jedan moj rodijak, stade, pozdravili se i pita me što to radiš.?

Rekoh, evo slažem građu.

Zašto će ti građa, pita me?

Evo, rekoh, planiram gore nešto raditi pa da građu pripremim.

Pita me, pa zar ti nećeš seliti?

Otkud ti to, pitam ga?

Kaže mi, pa tvoji su opet izgubili, zar nećeš seliti!?

Slušaj rodijače, velim mu ja, moji su odavno izgubili!

Moji su prvi put izgubili 1994. u Woshingtonu, drugi put 1995. u Daytonu, ali mi ni tada nije i nikada neće pasti na pamet otići odavde!!!

Ovo je moja RODNA GRUDA!

Ovo je moj RODNI DOM!

Ovdje sam rođen!

Ovdje sam odrastao!

Ovdje sam dobar dio života proveo!

I ovdje, ako Bog da, kanim završiti svoje životno putovanje ovim svijetom!!!

A rodijače, usput da ti kažem, ako ja morao otići, ako me slučajno netko pokrene s mog rodnog praga, s mog ognjišta, onda siguran budi da to neće biti ni Hrvatska, ni Njemačka ni bilo koji dio Zapadne Europe, ako morao ići, idem u Zenicu!!!