Što to Hrvate s visokim titulama tjera od hrvatstva?

Poneke!

Piše: Ivan Filipović

Ili, nisu li visoke titule prevelik teret za njih?
Ili, možda, prevelik izazov za njih?
Ili, možda svojim postupcima žele nama običnim smrtnicima dati do znanja kako, eto, oni osim titula ili zajedno s titulama, su stekli neko posebno “prosvjetljenje” pa se, eto, bez ikakvih problema mogu odmaknuti od svojih korijena, od svoje nacije pa i vjere??
Imamo takvih primjera na pretek, no, nekako mi je poseban primjer nobelovca Ive Andrića.
Navodno je bio i akademik, je li počasni ili nije, nevažno je.
Dakle, dobio je Nobelovu nagradu, postao je slavan, popularan, priznat, ali je izgubio sebe!

Ivo Andrić je rođen kao Hrvat, od majke Hrvatice i oca bosanskoga fratra.
Kasnije mu se majka udala za jednog dobrog čovjeka koji je prihvatio i malog Ivu, fratarsko dijete, dao mu dom i prezime.
Rođen je kao Hrvat.
Sve što je više sazrijevao i što je veće titule namicao, sve se više udaljavao od svojih korijena, od izvora!?
Dakle, u jednom trenutku prestao je biti Hrvat.
Jedan dio svoga života živio  je kao Jugoslaven!?

Kažu, bio je i “slobodni zidar” pa su ga i od tamo izbacili!??
A život je završio kao Srbin!??
U vremenu jednog ljudskog života jedan čovjek je promijenio tri nacije, i jednu vjeru i jedno nevjerstvo!??
U novije vrijeme imamo sve više primjera raznih doktora, pa i akademika u zadnje vrijeme, iz hrvatskog naroda koji bi najradije da nisu ni rođeni kao Hrvati, ali eto, igrom slučaja jesu!
Nameće se pitanje; jesu li visoke titule razlog i uzrok takvom ponašanju?
Ili možda, stjecanjem tih titula čovjeku nadođe i “spoznaja” samoga sebe, neka unutarnja spoznaja samoga sebe koja se, evo, u navedenim slučajevima kosi s činjeničnim stanjem te osobe, s faktom???
Rođeni Hrvat ne želi biti Hrvat!??
Rođeni katolik ne želi biti katolik!??
Volio bih čuti neke stručne odgovore na ova pitanja???