Prenosi: Ivan Filipović

Dragi tata.

Ti si već dugo gore kod dragoga Boga i nadam se i vjerujem da ti je lijepo i dobro,sigurna sam, kako god da ti je, ljepše ti je nego meni i bolje.

Tata moj, moj život je uništen!!!

Očaj me je natjerao da ti pišem ovo pismo!

Ostala sam sama i uništena!

Istina, imam obitelj, ali kao da je i nemam!

Moj život je uništio netko u koga nikad ne bi posumnjao.

Moj život je upropastio jedan fratar!!!

Bila sam mlada, čak maloljetna kad smo se, društvo moje i ja družili s njim….

I tako je sve počelo, bezazleno, barem sam ja tako mislila i vjerovala, ja djevojčica, on fratar, u njemu sam gledala Božjeg Posrednika, Božjeg Čovjeka i od njega sam očekivala da će me,nas, voditi tim putom, putom prema Bogu!

Međutim, on me je odveo u očaj!!!

Odveo me u propast!!!

Upropastio je i uništio moj život!

Ja sam još uvijek mlada, ali se osjećam kao da mi je sto godina!!!

Više čak nemam ni prijatelja, prijateljica, mnogi ne znaju što mi je zapravo.

Nemam hrabrosti nikome reći o čemu se radi.

Mnogi me pitaju što mi je, ja šutim, ne znam što bih im rekla!??

Ne smijem se pojaditi majci, braći…

Ja sam sigurna da si ti s nama da bi sve bilo drukčije!!!

Nekako sam sigurna da ti to ne bi dopustio, ali tko zna!??

Zato, dragi moj tata, molim te pozovi me k sebi, jer moj život je izgubio smisao!!!

Moje postojanje više nema svrhe!!!

Ja se osjećam kao suvišna i nepotrebna na ovome svijetu!

Imam osjećaj da cijeli svijet o meni zna sve i da su svi od mene digli ruke, pa čak i ON, On koji mi je UNIŠTIO život!!!

Stoga te molim pozovi me gore k sebi, zamoli Dragog Boga da me pozove gore da se više ne patim, da olakšam i sebi i drugima!!!

Razmišljala sam čak i o dizanju ruke na sebe, međutim, ja sam tolika kukavica u životu da ni za to nemam hrabrosti!!!

Zato te molim probaj zamoliti Dragog Boga da me pozove k sebi i da prekinem ovu agoniju i olakšam i sebi i drugima!!!

 

Voli te tvoja uništena kćerka!!!