Piše: Ivan Filipović

 

Ta Čežnja je duga više od pedeset godina!

To je ovaj naš put, put Izlaz Orašac.

Dakle, u jednom trenutku je bio i Put spasa, Put nade, jedini izlaz za hrvatski narod iz ratne zone prema slobodnom svijetu!!!

Prestankom rata prestao je biti to, i opet je prerastao u put Čežnje!

Na žalost, ni pedeset godina poslije nije puno bolje, istina, ta Čežnja se tek jednim djelićom počela ostvarivati i to dionicom koja je manje od petine ovoga puta!!??

Dakle, i danas, više od pedeset godina poslije, pored silnih milijuna koji dolaze s naše djedovine, jer ne zaboravimo, jedna trećina potopljenoga prostora koji pokriva Ramsko jezero je pripadalo Proslapu, gruntovno i teritorijalno!!!

Ni danas, pedeset i nešto godina poslije i kad je godišnji proračun trideset milijuna i više, ta Čežnja još uvijek je Čežnja!!!

S pravom ga možemo zvati put Čežnje koja traje više od pedeset godina i kojoj se, ako je suditi po dinamici rada, ne nazire brzi kraj, dakle, ta Čežnja bi mogla potrajati još!!??

I što je najgore od svega, ako to javno i glasno kažeš, oni koji odlučuju o potrošnji našega novca te gledaju kao neprijatelja broj jedan!!!

Znači, uz Čežnju nam još jedino ostaje vjera i nada, i naravno, SLOBODA GOVORA koju nam nitko i nikada uzeti neće!!!