Piše: Ivan Filipović
Ispred sebe gledam Gornju Ramu, sveto tlo svakog dobronamjernog Ramljaka, a i onih koji su barem jednom bili ili prošli kroz Ramu, gledam s 1200 metara nadmorske visine, gledam i uživam ali i tugujem u isto vrijeme!!!
Dakle, uživam u pogledu, uživam u prizoru, uživam u svemu što je Božjih ruku djelo, dakle, sve što je Bog dao i stvorio zaista je za uživanje!
Međutim, u isto vrijeme sam tužan zbog ljudskih ruku djela, sve ove nametnute nam nedaće su produkti ljudskih ruku i ljudskog uma, ništa nije došlo samo od sebe i ništa nije kao što bi neki htjeli reći došlo “prirodnim putom”, ne ovo su sve djela zlih ljudi onih koji bi htjeli čitav svijet pokoriti pod svoju upravu i svoju vlast!!!
Kad pogledam lijevo vidim vrhove bosanskih planina.
Iza njih, ispod njih se nalaze i žive narodi slični ovome našemu ovdje, dobri narodi, dobri ljudi ove naše Domovine BiH, to su narodi koji žive u BiH, Hrvati, Muslimani i Srbi, pod te narode podrazumijevam sve ljude dobre volje koji svoje vole, a tuđe poštuju, tu ne spadaju oni koji svoje ne vole i tuđe otimaju!!!
Gledam desno od sebe u vrhove hercegovačkih planina.
Ispod i iza njih se također nalaze isti narodi!
Svima nama, njima, i desno i lijevo, i ispred, je u ovim vremenima zajedničko strah i neizvjesnost!
Strah od onoga što ne vidimo ali nas bombardiraju svaki dan tim strahom, koji god medij uključiš naići ćeš na strah, strah, strah i samo strah!!!
A neizvjesnost prati strah jer nitko ne zna do kada će ovo potrajati, na vidiku nema rješenja, znači na pomolu se ništa dobroga ne vidi, ne vidi se svjetlo na kraju ovog tunela, i to je ta neizvjesnost koja je po svome učinku, po svemu jednaka strahu!!!
Dakle, koliko je god čovjeka strah od trenutačnog stanja, od noga što se događa i onoga što će se događati, jednako tako negativno djeluje i ta neizvjesnost koje ne nudi rješenje!
I onda se čovjek zapita, pa Bože dao si nam ljepotu nad ljepotama, odakle god pogledaš i kuda god prođeš ovom napaćenom i jadnom zemljom koja je natopljena krvlju naših predaka i koja je dobro armirana kostima istih predaka, ako si nam već dao ljepotu, Bože, mogao si nam dati i dovoljno pameti da sami ne ubijamo tu ljepotu, da ne pravimo od ljepote nakazu i da uživamo u onome što nam je ponuđeno!
Ili barem si mogao dati nam razborite ljude koji će čuvati ono što si nam dao i raditi na dobrobiti zemlje i njezinih žitelja!!!
Molim Te, učini nešto dok ne bude kasno, hvala Ti!!!