Piše: Ivan Filipović

Hodajući prema Bleiburgu, čitavim putom gazimo po kostima hrvatskih vojnika, civila, žena, djece, staraca, koje su ubili “osloboditelji”!
Bez suda, bez presude, onako što bi narod rekao, od oka!
Čitavim tim putom, poglavito putom od Zagreba do Bleiburga, tu je previše grobišta hrvatskih kćeri i sinova!
Ako hodate u miru i tišini, možete na svakom koraku osjetiti kost, hrvatsku kost, pod nogom, koja ti šalje poruku; putniče oprez, lagano, gaziš po meni, gaziš po nama, uspori i ublaži korak!
Također, hodaš li pažljivo, slušaš li pozorno, možeš čuti žubor hrvatske krvi koja teče i koja nam kroz žubor govori; lagano putniče, lagano i oprezno, skreneš li i korak u krivo biti ćeš krvav, biti ćeš sav krvav, jer ovdje je mnogo krvi proliveno!
Ovuda teče krv mnogih nas koji nismo ni saznali razlog svoga ubojstva!
Hodamo li još pažljivije, čuti ćemo vapaje, krikove, uzdahe tih mučenika koji nam šalju poruke tim svojim vapajima, uzdasima i krikovima, OSLOBODITE NAS!!!
OSLOBODITE nas ISTINOM!
Jer mi smo završili tu gdje jesmo, i nama više nema pomoći, osim istine, samo istina može nama pomoći!
ISTINA I SAMO ISTINA!!!