Piše: Ivan Filipović
Ova medijska blamaža koju provode plaćenički mediji “velikog vođe” u Rami su me natjerali da se vratim u devedesetu, u početke stvaranja Pokreta.
U to vrijeme, kad nas je ne puno, skupilo hrabrosti i krenuli u stvaranje Pokreta, krenuli u promjene, a to je podrazumijevalo rušenje partijskoga sistema, bili smo svjesni da promjene nikad neće doći same, za promjene se trebaš izboriti.
Dakle, u samim počecima jedino smo razumijevanje nalazili kod ramskih fratara i kod svećenika u Prozoru, izlazili su nam u susret i za održavanje prvih tajnih sastanak u njihovim vjero-naučnim dvoranama, savjetima, i svime što su mogli učiniti.
Nikad zaboraviti neću, na jednom od tih prvih sastanaka netko je od nas upitao tadašnjeg Gvardijana sa Šćita, tko je po njemu najveća opasnost za Pokret pa i za nas unutar pokreta, od koga bi se posebno trebali paziti i čuvati?
Odgovor koji je slijedio mene je iznenadio, ne znam za druge ali mene je iznenadio, a odgovor je bio, “ČUVAJTE SE BOŽE MIŠURE, jer svi drugi su bezopasni u odnosu na njega”!!!
Stao sam jer sam prvi put čuo za tog lika i nisam znao ni tko je ni što je.
Međutim, kako je vrijeme odmicalo tako sam spoznao dvije stvari, prvo što sam spoznao je da je taj famozni Božo Mišura na kojega nas je Gvardijan upozoravao da ga se dobro pazimo, da se on u vrlo kratkom roku praktički ušuljao u zidine Samostana i skoro postao samostanski inventar!?
Ništa se više nije moglo dogoditi u Samostanu bez njega i njegove nazočnosti, odjednom postao nezamjenjiv, nisam baš siguran ali baš nekako tada je bila smjena gvardijana, ali to i nije važno, dakle, što želim reći s ovim, lik je izvježban da se UBACI, UVUČE, u sve moguće situacije i u sve moguće skupine i sva moguća društva, njih je naučilo kako se prilagoditi, kako postati dio toga, jedan od njih, jedan od ekipe!!!
Druga stvar koju sam uočio, ali već kasnije kako je vrijeme odmicalo, je da je zaista tadašnji Gvardijan bio u pravu, kasnije su mnoge stvari pokazale o kome se zapravo radi!!!
Za malo vremena, od 1990. do 1992., devedesete sam prvi put čuo za Božu Mišuru, a već 1992. bih volio da nikad nisam ni čuo za njega niti ga vidio, no, na žalost, od tada on postaje noćna mora mnogima!!!
No, o tome će biti više u serijalu koji ću pisati o stvaranju Pokreta, na dosta će se mjesta spominjati upravo on, na žalost, uvijek u negativnom kontekstu, jer ja zaista nisam čuo ni vidio, a poglavito ne doživio neko njegovo pozitivno djelo, osim za njega osobno i ono s kim je surađivao!
Dakle, ove karikature i ovo angažiranje Slobodne Bosne je njegovih ruku djelo, njegovog “glavnog sklopa” djelo!
Javna je tajna da u vrijeme svoje najveće političke i financijske moći, u vrijeme upravljanja MIO Herceg-Bosne “kupio i zadužio” mnoge novinare i novine pa tako i Slobodnu Bosnu i tadašnju novinarku Suzanu Mijatović, s kojom sam ja i tada imao medijski rat, a sve po Božinoj zapovjedi kao i sada!!!
I sad se vraća ono vrijeme, Božo aktivira svoje stare veze novinarske i obavještajno-partijske, i opet pere, ali zanimljivo, pere opet po jednom dijelu svojih partijskih kolega, dok jedan dio štiti!??
Ali, oni što ga dobro poznaju kažu, takav je Božo!!!
I što mi reče jedan njegov dobar poznanik, da ne kažem prijatelj, kaže, Bog je načinio jednu veliku grešku, ili možda najveću, stvaranjem Bože Mišure, ali kroz Božin život i njegova djela je spoznao i uvidio što je napravio, koliku je grešku napravio, i onda je barem donekle ispravio grešku ne ostavivši mu mogućnost reprodukcije, ako nije spasio ovu generaciju da bar spasi buduće generacije!!!
Nasmijao sam se na to i dodao, BOGU NIŠTA NIJE NEMOGUĆE!!!