Piše: Ivan Filipović

Rđave politike i vlasti od našega kraja napraviše pustinju!
A mi, unatoč tome, ostadosmo živjeti u toj svojoj “pustinji”!
I evo nas.
Živi.
Zdravi.
Tu smo.
I ponosno živimo u svojoj “pustinji”!
Ponosni i zadovoljni onim što imamo!
Ali su nam duše i srca ispunjena, i prepuna radosti, zadovoljstva, sreće,…
Jer mi smo navikli biti zadovoljni s onim što imamo!
Za razliku od onih koji su naše mjesto napraviše pustinjom.
A zapravo su od svojih duša i srca napravili još veće pustinje!!!
Jer, unatoč svemu što imaju, što su prigrabili, što su oduzeli onima kojima to pripada, njihova savjest i njihove duše su najveće pustinje!
Od svojih duša i srca napravili su Sahare!
Jer tamo nema ničega što vrijedi!
Tamo caruje samo grabežljivost!
A upravo ta grabežljivost i od OAZA pravi PUSTINJU!!!!