Zove li se to grijeh struktura ili nekako drukčije, sasvim je svejedno.
Piše: Ivan Filipović
Kako ga god zvali on ostaje grijeh.
Kako drukčije protumačiti šutnju onih ljudi koji bi trebali brinuti o hrvatskom katoličkom narodu, prvenstveno na duhovnom planu, a jednako tako i na tjelesnom planu.
Njihova dužnost je, uz vjerske službe, i zaštita tog istog naroda od vanjskih faktora, a poglavito od njegove vlasti, ako je to potrebno!!!
A svjedoci smo da je u svako vrijeme, a poglavito u ovo naše, itekako potrebno!!!
Dakle, ne vidim objašnjenja, poglavito ne opravdanja, za vjerske dužnosnike koji u ovim vremenima salutiraju tim vlastodršcima koji “brinu” o Hrvatima umjesto da stanu u zaštitu svoga naroda???
Nije mi jasno da može bilo koji vjerski službenik fratar, svećenik, biskup pa i kardinal, da može sebi priuštiti prvo kao čovjek, a onda kao vjerski službenik, da on široka osmjeha, ispružene ruke prima nekakve političke dužnosnike od “vrha”, od nekakvih “vrhovnika”, “stožernika”, pa do zadnjeg načelnika neke općine koji su bahati u svome poslanju i onome što rade!?!?
Ne razmno je da neki od tih duhovnih ljudi pruža ruke, pruža osmjeh takvim ljudima!
Ne ide mi to u glavu.
To ničim nisu zaslužili, osim materijalne strane, izdašnog darivanja tih dužnosnika.
S te materijalne strane možda to i može proći, ali gledano s ljudske i duhovne strane to ne ide zajedno nikako!!!
Svjedoci smo, evo od naše lokalne zajednice do vrha države, da ljudi iz vjere, ljudi koji bi trebali skrbiti o duhu i tijelu svoga naroda se prodaju za novac, prodaju se za materijalno koje im nude ti vlastodršci!!!
I što je žalosno, taj novac nije njihov, oni ne nude svoj novac, oni nude novac koji pripada narodu!
Dakle, ukradu ga od naroda, daju ga vjerskim službenicima i ti vjerski službenici zanemare svoj narod, a pružaju ruke i osmjehe tim vlastodršcima!
To ja ne mogu razumjeti, a o opravdanju da i ne govorimo!!!