Prozor, 23. 10. 1993.
To je dan kad im ni Tito ne bi pomogao da Prozor padne uz onu svoju “čuvenu”, “Prozor noćas mora past”!!!
Piše: Ivan Filipović
Dobro se sjećam, kao da je jučer bilo.
Dok su se u zgradi HC-a odvijali pregovori između političkih predstavnika Hrvata i Muslimana, stigla je vijest da je na Crnom vrhu ubijen Franjo Zadro!
Dok su pregovori trajali u dvorani za sastanke, dvoranu su Muslimani snajperima držali pod nadzorom!
U sporednoj ulici, iza leđa zgrade HC-a, na jednoj kući su bili podignuti crijepovi odakle su virile cijevi snajpera koje su bile uperene u salu za sastanke!!!
Odmah po primitku tužne vijesti o ubojstvu Franje Zadre prekinuti su pregovori!
Pregovarači su se razišli i počelo je zauzimanje položaja!
Prije par dana vidjelo se da se nešto sprema.
Rat se osjećao na svakom koraku!
Dakle, ovo govorim kao sudionik tih događaja, jer sam sa skupinom od 12 bojovnika iz naše postrojbe, na poziv jednog velikog ratnika i prijatelja, bio direktni sudionik tih događanja!
Nekoliko dana i noći prije vidjelo se kako se Muslimani žurno pripremaju za rat!
Rovovi su se kopali svuda, mi smo bili na potezu oko Đogića i pratili ukopavanje na tom dijelu.
Dan kad su počele borbe, točnije odmah po prekidu pregovora, grad je postao sablasno pust i tih!!!
Tek bi po neko vozilo prošlo, i to uglavnom, na putu prema odredištu!
Mi smo bili raspoređeni u O.Š. “Dobrila Meštrović”.
Osobno sam vozio plavog transportera u kojemu je bila ta naša skupina.
Napravili smo krug kroz grad, i u povratku prošli kroz mahalu.
Na križanju prema gimnaziji već je bila barikada od drva s naoružanim Muslimanima, a vođa im je bio “Pop”!
Prošli smo za dlaku!!!
Odmah smo otišli u školu i više nismo izlazili!
To je bila zadnja vonja gradom, ili jedna od zadnjih.
U sumrak dana počele se borbe!
U zgradi općine bila je ekipa iz Ripaca koji su morali oko pola noći biti povučeni zbog jačine i blizine napada!!!
Poslije toga mi smo ostali najbliže dušmanima!!!
Nas su pod stalnom snajperskom vatrom držali snajperi iz jedne kuće iznad škole, kažu da je kuća bila od Azre giometra, i iz kuće Ibre Dagude!
Neću dalje, i neću više.
Nije mi cilj vraćati se u ta vremena.
Samo želim povući paralelu toga vremena i ovoga sada.
Evo danas, na obljetnicu toga događaja, slika u Prozoru je gora nego onda!!!
Tada se znalo, na jednoj strani su bili Hrvati, a na drugoj Muslimani!
Danas tuga!
Na jednoj su strani dragovoljci i ratnici koji su Prozor, Ramu, Hrvate, a na drugoj oni koji su nas napadali u suradnji s onima koji nisu bili u situaciji poginuti!!!
Šačica pozadinaca u ime Hrvata Rame rade to što rade!!!
Tuga je to, prijatelju!!!
Tužno je gledati kako neki koji su bili direktni sudionici toga događaja, pa i koji su evakuirani iz zgrade općine, svojim rukama daju potporu toj kombinaciji!??
E pa, neka vam usahne desnica!!!