Piše: Ivan Filipović

Čovjeku dođe zlo kad pogleda malo po ovim obljetnicama, tko sve dođe slikati se i pričati priče.
Ljudi koji su sudionici rata, koji su branitelji koji su obranili svoje, kad vide tamo neke face, ulaštene, fino obučene, utegnute, kako palamude o ratu, o stradanju Hrvata, o nepravdama koje tište ratnika, to bude zapravo vrh licemjerstva.
A ne znaju, jadnici, da su baš oni najveće zlo, najveća nepravda i hrvatskog naroda i ratnika!
Koje je to licemjerstvo, da te Bog sačuva.
Imaju obraza doći i sjesti u prve redove i stolice postavljene baš za tu prigodu!
Za njihove guzice!
Imaju obraza stajati i sjediti da im majke, udovice i djeca poginulih branitelja gledaju u leđa!??
Imaju obraza stajati i sjediti ispred onih koji su obranili Dom i omogućili njima da danas budu tu gdje jesu i to što jesu!??
Imaju obraza kupiti mnoge svećenike i fratre pa da isti od njih prave ovozemaljska božanstva u svojim govorima, s oltara i s drugih govornica!??
Kad sve ovo gledaš vidiš koliko je tanka linija između obraza i guzice!!!
A često puta nemoguće je prepoznati gdje prestaje obraz i počinje guzica!!!
I na žalost, često, i kod mnogih, to dvoje je sraslo i čine jednu cjelinu!!!