Spomen na Oluju.

Piše: Ivan Filipović

Ovaj spomen barem jednom godišnje hrvatskome narodu vrati vjeru i nadu u boljitak Hrvatske.
No, to traje tek nekoliko dana, s vrhuncem na dan 5. kolovoza.
U tim danima Hrvati mogu osjetiti da imaju državu, da imaju Domovinu koju su krvlju platili najbolji kćeri i sinovi Domovine!
U tim danima je diljem Domovine na vidiku hrvatski ponos i sjećanje na te teške ali slavne dane!
U tim danima na svoje dođu oni što vole Domovinu, a oni drugi se povuku, jedni u Beograd, drugi u Banja Luku, treći na neka sigurna i skrovita mjesta kao i kad se stvarala Domovina.
U tim danima se raduju oni što su sretni što imaju Domovinu, oni što su bili sudionici stvaranja Domovine, kao i oni što to nisu bili u prigodi zbog raznih razloga, ali sretni što imaju Domovinu koja je Slobodna i Nezavisna.
Raduju se oni čiji su preci od 1941. do 1990. morali umrijeti kako bi živjela Jugoslavija!
Ali u isto vrijeme i tuguju oni koji nisu bili za bilo kakvu Hrvatsku!
Tuguju oni što su 1991. digli ruke na Hrvatsku!
Tuguju i oni koji su otišli u svijet bijeli ostavljajući Hrvatsku na milost i nemilost ovima ispred njih!
Tuguju i oni čiji su preci ubijali naše pretke da mogla živjeti njihova “otadžbina Jugoslavija”!
Ovih dana se jasno vidi da ovo nije nikakva “slučajna država”, već Domovina djece svoje!
U tim danima se okupe stotine tisuća onih koji vole Domovinu i kliču joj.
Ali ostatak godine nastupaju onih par stotina koji se okupe u Jasenovcu i vrše teror i nad Hrvatima, i nad Hrvatskom!?!?
Što je to što omogućava da onih nekoliko stotina koji ne vole Hrvatsku, dominiraju i teroriziraju onih nekoliko stotina tisuća pa i milijuna Hrvata, domoljuba???
Je li to kletva Kralja Zvonimira, ili još neko veće i jače prokletstvo?
Što se treba dogoditi da se riješimo onih koje smo porazili tih devedesetih, ali nam se vratiše kao bumerang?
Znali smo ih poraziti kad su bili do zuba naoružani, a oni nas poraziše politički i moralno, uz pomoć onih kojima je Hrvatska sredstvo, a ne cilj!!!